Danas je na bolje mjesto otišao čovjek kojeg ćemo pamtiti po pjesmama i po onome što možda niko neće više imati . To je senzibilitet i muzika koju je stvarao. Baha je živio i volio muziku...

Upitam sebe, sada, koliko jedan život traje i nađem se u sljedećem trenu odgovarajući, ponovo sebi sam, da traje jedan puni savršeni krug. Iskren i jedan. Društvo nam pravi srce i duša. Tu tkamo postojanje i sve što postojanjem se zove. Porodicu, brata, majku i oca, prvog ljubimca ili prvi poljubac, prve padove i uspone, sve drage i ružne uspomene i čak snove. One stvarne. Sve to dok život ne sklopi krug.


Ja se ne sjećam te pjesme, ali mama mi je ispričala kako je bila to godina kada su svi koji su imali televizor sjedili u mraku i gledali kada će poznata muzika i krug zvijezda se pojaviti na ekranu. Niko nije smio pričati. Počinjala je Evrovizija. Bila je to godina 1964. Jugoslaviju je predstavljao Sabahudin Kurt. Pjevač iz Sarajeva. Svi su mu u kući aplaudirali zajedno sa publikom koja se malo nadzirala na malim ekranima. Slika je bila crno-bijela ali su se vidjele ipak najljepše boje. Svi su bili ponosni na Sabahudina. Pjesma se zvala «Život je sklopio krug».






Svi su pjevali :


Tu više nema bijega

Svijet je zatvorio krug

Pa neka i biljka i ptica

Budu kao čovjek, drug

I grana već da postanem

Moje bi lišće mislilo

O ne bi se samo u jesen

Crveno zlato lilo


U kamen da se pretvorim

Već ne bi naš’o zaborav

Bio bi na obali jedini

Kamen zamišljen i plav


Tu više nema bijega

Život je sklopio krug

Pa neka i brijeg i suton

Budu kao čovjek, drug


U kamen da se pretvorim

Već ne bi naš’o zaborav

Bio bi na obali jedini

Kamen zamišljen i plav

Tu više nema bijega

Život je sklopio krug

Pa neka i brijeg i suton

Budu kao čovjek, drug


Čini mi se da je bio vikend i radili smo intrevju koji smo emitirali na dan Izbora muškarca godine 2016 gdje je dedo Baha dobio priznanje za životno djelo. Počeli smo tada priču o svemu i krenuli od pjesme... 


Kroz ovu pjesmu «Život je sklopio krug», to je divan pjesma sa divnim tekstom Stevana Raičkovića iz Beograda, književnika. Tekst je toliko težak da treba ući u taj tekst i pogledati kako život teče. život mora od početka imati svoju putanju i kraj života i to je ta poruka pjesme. U toj pjesmi književnik govori o planinama i rijekama o ljepotama, ali sve to završava u jednom krugu. Tako i mi ljudi koji živimo na ovim prostorima, treba da poštujemo jedni druge jer život je za svakoga vrlo kratak i on zapravo, ma gdje vi bili, sklopi svoj krug – bilo kada i bilo gdje. Ta pjesma ima tešku poruku. Srđan Matijević koji je komponirao muziku, unio je u pjesmu mnogo sebe. Ta pjesma i danas može da živi iako on nije više među nama. Za njega je život sklopio krug. Zato recimo da jedan život treba da se živi najbolje moguće, onako kako se želi, s puno sreće jer život će svima sklopiti krug.








Kod Vas se desila istinska ljubav na prvi pogled. Otkrijte nam tajnu..

Moram da otkrijem jednu tajnu. Iduće godine, 07.januara, pada datum kada sam se oženio i pedeset godina moga braka. To je rijetko među supružnicima doživjeti tu starost i sretnu vezu. Mnoga fama nas pjevača veže kratak boravak u braku. Kod mene je jedna stabilna porodica. U toj porodici sam dobio dva sina, Damira i Almira koji su dobili i unuke. Tako danas imam Denisa, Ninu i Sina. On je najmlađi. Ja sam zato danas najsretniji čovjek. to je bilo interesantno. Suprugu sam upoznao na plesu u Probiju na Limu. Svidjela mi se djevojka i tada sam rekao orkestru da odsviraju muziku za ples. Zamolio sam je tada da sa mnom otpleše. Za kratko vrijeme s njom znao sa šta treba da uradim. Pričali smo i poslije toga ja sam je pitao u jednom trenutku da li želi biti moja žena. Za tri dana, poslije Nove godine, ja sam je doveo u Sarajevo i 7.januara smo se vjenčali. Tada nismo znali da li je to svetac katolički, pravoslavni ili muslimanski. Za nas je to bio naš datum. Te ’63.na ’64.godinu vozio je stari vlak Ćiro na relaciji Proboj – Sarajevo i mi smo došli njime i vratili se njime. Imam mnogo uspomena iz toga doba. Tada je beogradska štampa pisala o mom braku i ljubavi na prvi pogled. Sa mnom su tada bili i rahmetli Omer Pobrić, Meho Puzić, Spaso Breka, lale Petrović – to su sve ljudi koji su bili tada uz mene. Ima puno toga još da se priča ali nemamo vremena danas…


Dugo smo pričali.. Svi smo plakali i smijali se. Falit ćeš nam veliki čovječe. 


Posljednji intervju









Napomena: Fotografije je zabranjeno preuzimati!