Dizjaner godine 2017: Emir Medić

Aida Redžepagić za SNL

Dok smo radili ovaj intervju na um mi je pala odlična rečenica: "Potencijal prosječne osobe je poput ogromnog neprepolovljenog oceana, novog neistraženog kontinenta, svijeta mogućnosti koji čeka da bude oslobođen i usmjeren prema nekom velikom dobru!". Autor je Brajan Trejsi.

Nedavno smo mogli ( tko je htio ) imali prilike čitati prče o uspjehu, ili ih gledati jer nije teško oči udaljiti o savjeta. Posebno je bilo zacrtano i rečeno kako je uspjeh sazdan od ciljeva, a sve ostalo je samo elaboriranje na temu. Svi uspješni ljudi su intenzivno ciljno orijentirani. Znaju što žele i svakodnevno se nepokolebljivo usredotočuju na to da to i postignu. Vaša sposobnost da postavite ciljeve je osnovna vještina potrebna za postizanje uspjeha. Cijevi otključavaju vratnice vašeg pozitivnog uma i oslobađaju nove ideje i energiju potrebnu za njihovo ostvarivanje. Bez ciljeva, prosto plutate nošeni strujama života. S ciljevima, letite kao strijela, pravo i dosljedno svojoj meti.

Istina glasi da vjerojatno posjedujete više prirodnog potencijala no što biste mogli da iskoristite da imate i stotinu života. Sve što ste dosad postigli samo je mali djelić onoga za što ste uistinu kadri. Jedno od pravila uspjeha je sljedeće: nije bitno odakle dolazite; važno je samo kuda idete. A kuda idete, određujete isključivo vi i vaše vlastite misli.Jasni ciljevi povećavaju vaše samopouzdanje, razvijaju vaše sposobnosti i potiču vašu motivaciju. Instruktor prodaje Tom Hopkins kaže: "Ciljevi su gorivo u peći dostignuća".

Mi zato donosimo razgovor uspješnog i talentiranog dizajnera Emira Medića, Bosanca i Hercegovca s  adresom u Njemačkoj.





Kada si prvi puta znao da ćeš biti dizajner?
Potječem iz krojačke porodice. Moj djed, Izudin Kadić je bio vrsni krojač sa svojim modnim salonom u Tesliću i on je prvi prepoznao moju sklonost ka lijepom. Ratno vrijeme nosi uvijek jako ružne slike, da sam ja već kao dječak znao iskoristi maštu da pobjegnem u ljepši svijet. Crtao sam, dekorirao, stvarao sve uz podršku mojih roditelja, koji me nikad nisu sputavali, jer su prepoznali da imam tu neku umjetničku dušu. Imati nekog u porodici tko se uspješno bavio modom, daje prvi vjetar u leđa.

Koliko dugo je trebalo da postaneš kakvim si danas?
Ja sam od uvijek znao što želim postati tako da mi moj dug i kvalitetan put nikad nije bio težak. Sa šesnaest godina sam počeo volonterski raditi praksu u ateljeu Susanne Schulte Couture koji je trajao tri godine. Nakon završetka srednje škole, završio sam kao modni tehničar na Berufskolleg am Kothen. 2008. krećem kao modni inženjer na HS Niederrhein i završavam 2014. kao fashion & communication designer na privatnoj akademiji design odsjeka. Nakon studentskog djela dobio sam prvi angažman kao kostimograf u pozorištu "Schauspuelhaus Bochum". Kako to obično biva nikada se ne završi na prvi put. Onda su mi se otvarala vrata pozorišta u cijeloj Njemačkoj do opere.  Pored svoje kolekcije i kostimografije, angažovan sam u agenciji "21Agency" kao stilista gdje radim editoriale za različite magazine.

Jedan si od rijetkih koji, pored djelovanja u Europi, dolaziš i u BiH  kako bi prikazao svoje kolekcije. Koliko ti je bitna konekcija sa svojom zemljom?
Mnogo mi je bitna i jako mi je žao sto sam jedan od rijetkih, a znam da nas ima. Sa svojim prvim koracima sam sanjao da se vratim u Bosnu i da podijelim svoje ideje, kreacije i znanje.

Vjerujemo da znaš situaciju kada je u pitanju modna scena u Bosni i Hercegovini. Kako gledaš na to?
Ja im se svima divim.

Koja je razlika ako usporediš zemlju u kojoj živiš i Bosnu i Hercegovinu?
To se ne može usporediti, razlika je samo u emocijama.

Koliko je potrebno dizajneru i što da postane planetarno popularan?
Talent, podrška, sreća i dobar sponzor. (smijeh)

Koliko ti znači podrška iz Bosne i Hercegovine?
Podrška Bosne i Hercegovine stoji u mom srcu.

Da nisi dizajner, što bi bio?
O tome nisam nikad razmišljao al zasigurno ponovo isto.

Da li vjeruješ u ljubav na prvi pogled i da li ti se ikada desilo?
Vjerujem jer sam je doživio, ali ne i vezu.

Što te može najviše iznervirati?
Kad neko kasni.

Kako bi ti sebe opisao? Da li si više mirniji tip čovjeka ili  energičan i nestrpljiv?
Ja sam jako brz u svom djelovanju pa je mojim suradnicima i asistenticama teško pratiti me, al nisam nestrpljiv koliko sam energičan. Volim mirnu radnu atmosferu, bez hektike, stresa i nervoze.