Dino Merlin: Emocija je ono što nas tjera na život

Davno sam čitao kako je jedan od najutjecajnijih ljudi na svijetu, JACK MA izjavio kako je za uspjeh potrebna strast za stvarima koje radite. Parafrazirat ću i reći da je dodao, da kad se punim srcem i strašću posvetite razvoju vlastitih proizvoda bit ćete sretni kad vas korisnici pohvale. Vjerovatno mi se to tad urezalo u mom mozgu, da bi nakon dvije ili tri godine na red došao projekat s DINOM MERLINOM. Razgovarajući s njim o cijelokupnom konceptu i samoj ideji onoga što želimo predstaviti, ta zaboravljena misao je odjednom izronila iz mog sjećanja. Nakon kratkog razgovora sa ovim velikim umjetnikom shvatio sam da je vodilja uspjeha i ljubavi veoma slična sa mišlju velikog Jacka Ma. Na kraju sam zaključio da superioran čovjek uvijek traži unutar sebe, a mali čovjek uvijek traži u drugima.

Ispočetka, u samom procesu planiranja dobrog djela čovjek doživljava neizrecivu radost o kojoj mnogi ne mogu ni da sanjaju. Samo naslućivanje i pomisao da će neko, do koga nam je stalo, biti obradovan nekim našim gestom, kod čovjeka stvara neopisivi osjećaj zadovoljstva i najsnažniji mogući motiv za život i rad. Ljudi su često spremni da rizikuju ili polože svoj život, jer su potaknuti radošću činjenja dobra onima koje vole. Dodatna radost i motiv za činjenje dobra drugima proizilazi iz očekivanja da će oni kojima se čini dobro biti time potaknuti za sličnu akciju. ( 2008.)


Sredinom je najbolji put za kap sreće koja nas vodi u more najljepših smiraja. Svaki komad zemlje po kojem ćemo zgaziti je jednako prostran da primi i drugi par nogu i tako ljubav zaživi do beskonačnosti koju samo trebamo izgraditi. Sjetimo se svi onih riječi što nam stari govoriše da je jedna vlat kose dovoljna da sačuva sjećanje na nekoga. Danas je to nauka i potvrdila. Ni desnom džadom, ni lijevom, samo sredinom i polako ali sigurno do cilja. ( 2000.)


Burek u zvrku je uvijek bio moj izbor. Zar ima veće dragosti, nego li kada te zapadne iz te velike tepsije slatki mali najukusniji zvrk kojeg ćeš u slast pojesti, a nana će ti narezati mladog tek zarudilog paradajza, a ti ćeš onako brljav kao sav svilen tražiti vode od sve sreće. Tu radost trikovi ne mogu ispuniti. Ta iluzija ne postoji. Samo sjećanje koje te vraća u dane kada si pocijepanih farmerki trčao niz brdo, a kaldrma veća od tebe pa te sve mali kamenčići prate do praga stare kuće. ( 2004.)


Hotel Nacional, e tol'ko mi srce što sam mogao biti taj dan sretan. Baš kao u pjesmi gdje je toliko soba da je svaka tvoja, a ti sreća i ja tvoj. Ipak, možda na tom kraju je novi početak kotača sreće jer smo sebi zadali cilj da će tako biti. Ipak postoji nešto što te poveže s tom srećom. Da, to je pjesma. Postoji taj čarobnjak koji stvori sreću i sretnu pjesmu pa i tužnu od sreće da znaš što postoji. Da, taj čarobnjak je Merlin. On je Bosanac i Hercegovac, on je Dino Merlin. ( 2014.)







Kada Vam kažu da ste najveća balkanska muzička zvijezda, šta im odgovorite?

Pomislim da su pojmovi poput "najbolji" i "najveći" passé. Čak mi je pomalo i nelagodno jer je sve to tako relativno. Pitanje najboljeg bih prije tumačio ili kontekstualizirao kao pitanje onog duševnog ili metafizičkog. Po hindusima, u našem svijetu ne postoji ništa osim jedne jedine stvarnosti - onog apsolutnog, beskrajnog - boga. Sve je jedno i jedno je sve - mi, vi, oni, konkurencija, publika, svi jednostavno "jesmo". Samim time smatrati nekoga drugačijim povreda je "najvišeg reda". To je misao koja me miri.


Imao sam prilike razgovarati s ljudima, o Vama, koji Vas poznaju. Ono što im je svima bilo zajedničko jeste riječ emocija. Koliko Vas ova riječ definira?

Nedavno sam čitao da je mozak kome su u nesreći uništeni receptori emocija onemogućen da donese i najjednostavnije odluke čak iako su sve funkcije koje povezujemo sa klasičnim raciom ostale netaknute. To je zato što emocije i "srce" povlače konce u našim životima, bez obzira na svu analizu, statistiku i filozofiju. Daleko od toga da nam stoga ne treba razum, ali emocija je ono što nas tjera na život svaki dan. Da je nema, ne bi bilo smisla.


Lično sam stekao utisak da pjesma iza koje stoji Dino Merlin mora biti prvo nečim posebnim nadahnuta. Moram se ponovo dotaći emocije. Mnogo je ima u Vašim pjesmama. Plačemo i smijemo se s njima. Da li Vi isto plačete i smijete s pjesmama?

Vrlo često i intenzivno. Ako će itko uz njih doživjeti festival emocija, valjda bi to trebao biti onaj koji ih stvara. Umjetnost je kao izvod u matematici; najintenzivnija je vrijednost ona na izvoru, tj. kod onoga od koga je potekla. U vjeri bismo rekli da sve polazi od Boga, a umjetnik je onaj koji hvata val "za rep" i kroti ga zbog ostalih. Ono što nas povezuje kroz muziku je kada drugi prepoznaju istu onu bol koju sam negdje drugdje izvukao i pretočio na papir. To je svojevrstan ugovor koji nas obvezuje.

Postoji pjesma koju mnogo volite slušati?

Pjesme su pitanje atmosfera, mijenjaju se na prijestolju kao u igri. Nekad mislim kako favorite nemam niti bih trebao imati, a nekad su mi neke pjesme draže od drugih. Uglavnom, držim dlan osluškujući puls različitih stilova i lirika koje nastojim da upijem u sebe kako ne bih bio dosadan sam sebi, a još manje drugima.








Koliko je ova emocija, koju spominjemo od početka našeg razgovora, utkana u odnos s Vašom porodicom?

Čini mi se da, kako godine uzimaju maha, intenzivna emocija postaje sve rjeđa, a to često zna biti "smrt prije smrti" najprije autorima. Jedno od ključnih pitanja budućih društava biti će pitanje osjećanja i da li će tendencija za sve logičnijim i racionalnijim ponašanjima kao i olakšice modernog vremena učiniti sve da čovjeku smanje tu šaroliku paletu osjećanja - ljubavi, strahova, ushićenja i ponora kao i ostalih esencijalnih sastojaka koji čine život.


Sjećate li se početka velike ljubavi s Vašom suprugom?

O, da. Itekako. No, kao u svakoj ljubavi koja trči duge staze, sve su bitnija sjećanja koja uspijete stvarati čak i nakon što je prošlo dugo od onog prvog plamena.

Kako je ovo vrijeme praznika gdje slavimo majku, ženu, sestru. Koja je Vaša poruka za 8. Mart?

Svim ženama na svijetu želim puno uspjeha u svemu, a prije svega uspjeh u borbi za ravnopravnost na svakom polju.

Najveći filozofi su bili mišljenja da muzika mijenja svijet, a ja mislim da je u muzici bitan simbol kao apstraktna zamjena za konkretnu stvar. Vaše su pjesme pune simbola, odnosno poruka. Jesu li namjerne?

Ne vjerujem da bih imao štagod da kažem da nisam namjeran u onom šta radim. Čak i kad se stvari doimaju slučajnima, put do njih sigurno nije bio slučajan. Bio je to rezultat dugog rada s namjerom stvaranja, a da parafraziram velikog Hemingwaya - prvi nacrti bilo čega uglavnom nisu čemu.








Da li ste imali ikada strah od toga da nećete postati popularni?

Nikad nisam imao strah od manjka popularnosti, jer je popularnost sekundaran kvaliteti rada. S druge strane, strah od nekvalitetnog rada i dan-danas me prati i činim sve da se ono čega se plašim ne ostvari.

Počeci Vaše karijere počinju s godinama gdje su mogli samo profilisani i najbolji proći, a zatim i ostati. Sarajevo je sve to moglo roditi tada. Danas to više nije slučaj. Zašto?

Ne vjerujem da je to i tada bio slučaj. Tada kao i sada postojali su sistemi koji su, pogotovo mladima, pružali šanse koje ne dođu samo na osnovu zasluga. To je pogotovo utjecalo na mene koji sam poticao iz radničke porodice koja je toliko bila van okvira da nije čak bila ni anti-, a kamoli "establišment". Dodatno, kada danas čujem i usporedim muzičke produkcije iz tadašnje Jugoslavije s onom koja je bila zastupljena u ostatku svijeta, mogu reći da su tada razlike čak bile i izražajnije nego što su danas. Svijet je tada bio manji nego danas, a danas je prohodnost informacija i tehnologija dozvolila mogućnost da se kako-tako takmičimo sa svijetom. Na nama je hoćemo li i kako ćemo prihvatiti taj izazov i konkurenciju.

Kako se bilo tada boriti da se dostigne vrh popularnosti? Je l' bilo lako?

Ne vjerujem da je postojao period u historiji čovječanstva kada je bilo lako doći do vrha u bilo čemu. Tokom cijele historije, ono što je lako radili su mnogi, a ono što je teško, radili su rijetki.

Moj prvi doticaj spoznaje sa sintagmom narodna muzika je bila dionica Vesne Zmijanac u pjesmi "Jorgovani". Koliko Vam je ova pjesma značila u karijeri?

Neki muzikolozi bi s vana mogli ustanoviti da je to bio jedan od mojih prvih ulazaka u pop i mainstream muziku. Nikad nisam bježao od različitih žanrova, ne radim to ni sad. Jedina mi je vodilja bila da li je muzika lijepa ili ne, a "Jorgovani" mislim da pripadaju onoj prvoj kategoriji, što je jedino i bitno.








Koliko je tada narodna muzika utjecala na zabavnu?

U onoj mjeri koliko su sve muzike utjecale na sve. Ono što danas pokušavamo definirati kao narodna muzika nerijetko zvuči poput hip-hop, R&B ili EDM muzike, a interesantno je i to da se danas mnogi predstavnici alternativne muzike na našim prostorima gotovo isključivo oslanjaju na harmoniku. Barem u tom smislu, svjedočimo jednoj iskonskoj post-moderni.

Da li bi se priča Jorgovana mogla ponoviti?

Mislim da svaka nova lijepa pjesma nastavlja priču "Jorgovana".

Priznanje SNL magazina u okviru Izbora muškarca godine 2017, samo je dodatni mali dokaz Vašeg rada. Šta ćemo očekivati u ovoj 2018.godini?

Puno više rada i novih uzbudljivih projekata koje se jako radujem podijeliti sa svojom publikom kada vrijeme bude za to.







ŠMINKA: Kultura ljepote, Nermina Ibrulj

STYLING: Emina Smaka

Dino nosi odijela DRESSCODE by PREVENT

LOKACIJA: Hoteli Ilidža



ZABRANJENO PREUZIMANJE FOTOGRAFIJA SA SNL WEB PORTALA.