Genij godine 2017: Azur Đonlagić

Aida Redžepagić za SNL

Zaista, radi se o geniju godine! - Ovo je bio uzvik nakon proglašenja Azura za nosioca priznanja Genija godine 2017.

I tada smo još jednom shvatili da smo na jedan lijep način nagradili sav trud i rad ovog talentiranog momka koji je zaista zaslužio pažnju cijele zemlje.


Mnogo je ljudi koji matematiku ne vole. Ti si neko ko je upravo u toj oblasti šampion i jedan si od najboljih u BiH. Otkud ljubav (uslovno rečeno) prema ovoj nauci?

Prije svega, matematika je nauka koja je neshvaćena od strane većine ljudi. Ona jeste veoma apstraktna, međutim školski sistem je predstavlja kao nešto potpuno nevezano sa stvarnošću, a roditelji njome plaše djecu i uzdigli su je kao simbol težine školstva.
Meni su uvijek mnogo teži bili predmeti u kojima se ima mnogo učiti, poput društvenih nauka. Za matematiku je dovoljno mnogo razmišljati, naročito improvizirati na ispitima. To je naprosto pravi način za rad - kada jednom shvatite da je pristup radu bitniji od količine rada, shvatite koliko je matematika prisutna u životu i koliko olakšava bavljenje cijelim spektrom nauka i umjetnosti, uključujući i svim školskim predmetima. Djeca su po prirodi radoznala. Kao dijete sam želio znati svašta, a moji su roditelji čvrsto odlučili činiti sve kako bi me u tome podržali. Nikada me nisu usmjeravali, već pružali znanje iz svih polja - rano sam naučio čitati, crtao sam i recitirao. Kroz svestranost se javlja potreba za matematikom koja sve oblasti uvezuje u jednu te sam se stoga počeo takmičiti iz mnoštva oblasti: matematike, informatike, fizike, kemije, BHS, engleskog i latinskog jezika, itd. Poznavanje matematike pruža mnoge prednosti, a često vodi i na daleka mjesta. Samo prethodne godine, predstavljao sam BiH na tri prestižne naučne olimpijade: Balkanska olimpijada iz informatike (BOI 2017, Kišinjev, Moldavija) - bronza, Svjetska olimpijada iz informatike (IOI 2017, Teheran, IR Iran) - bronza, Svjetska olimpijada iz matematike (IMO 2017, Rio de Janeiro, Brazil) - specijalna nagrada.


Koliko te to usrećuje?

Divan je osjećaj postići ovako nešto, sastati se s nekim od najvećih umova svijeta i usporediti snage. Svjetske naučne olimpijade su svečani događaji gdje se sreće više od 100 različitih nacija, promoviše nauka i sklapaju prijateljstva, uz dugogodišnju tradiciju. Za razliku od sportskih, naučne olimpijade kod nas nisu mnogo praćene, ali u većim zemljama koje sam posjećivao, poput Rusije, Brazila i Irana, prenose se uživo medijima.  S godinama sam razvio popriličan apetit za uspjeh, ali to ne sprječava matematiku da me usrećuje svakodnevno. Ona je za mene način života i ispunjava me u potpunosti.


Da li si zadovoljan podrškom države, da li je uopće ima?

Dok sam pohađao osnovnu školu, roditelji su me morali sami voditi na takmičenja, a često se dešavalo da niko u školi ni ne zna da se takmičenje održalo. Svoju ljubav prema matematici sam tada vezao isključivo za porodicu, naročito za nenu, nastavnicu u penziji koja je uložila dosta truda da sistematizuje znanje koje sam nasumično prikupljao. S 14 godina sam prvi put predstavljao BiH, i to na Juniorskoj balkanskoj matematičkoj olimpijadi u Ohridu, gdje sam osvojio srebrenu medalju. Takmičari iz susjednih zemalja nisu vjerovali da se spremam "kod kuće" - za razliku od nas, njima država obezbjeđuje kompletne timove i univerzitetske profesore za pripremu, uz velika novčana sredstva.
Moja srednja škola, Opća gimnazija pri KŠC "Sv. Franjo" u Tuzli, me je prijatno iznenadila svojom zainteresovanošću za moja takmičenja, ali i insistiranjem na redovnoj nastavi. To je jedna zdrava sredina u kojoj vrijedi balans između discipline i srdačnosti - veoma mi je drago što sam svoje najveće uspjehe postigao upravo kao njen učenik. Nažalost, moja gimnazija je izuzetak, a ne pravilo. Većina ljudi ne cijeni znanje i kulturu, a trenutna politička klima u BiH ne nastoji to promijeniti. Čini se da svako vidi samo sebe i mogućnost brze zarade, a ljudi poput mene često dolaze u poziciju da moraju pravdati svoje sklonosti ka nauci i umjetnosti - Zamislite!
Društva za organizaciju takmičenja iz oblasti nauke ne dobivaju gotovo nikakvu podršku od države. Federalno ministarstvo godišnje nagrađuje najuspješnije učenike novčanim iznosima; međutim, kriterij po kome se vrši taj odabir je postao jako upitan posljednjih godina, što je također direktna posljedica političkih igara.Kada je riječ o prikupljanju sredstava za odlaske na međunarodne olimpijade, što je obaveza ministarstava obrazovanja, ministarstva u BiH se većinom ne odazivaju na naše zahtjeve. Prethodnih godina smo odgovore (često negativne) uspijevali dobiti tek nakon višestrukih upita, a sam odlazak na olimpijade je do posljednjeg trenutka bio neizvjestan te smo se obraćali privatnim organizacijama za pomoć. Umjesto da imamo intenzivne pripreme pred takmičenja, mi gubimo vrijeme tražeći sponzore, a usprkos tome redovno ostvarujemo visoke plasmane u međunarodnoj konkurenciji. U drugim državama se za pripremu olimpijskog naučnog tima odvajaju milioni godišnje, dok se u BiH pripreme drže volonterski, a stvaraju problemi oko iznosa od svega par hiljada KM (što je za državu sitna cifra). Samo toliko je potrebno odvojiti za putovanje cijelog tima, a mi uglavnom biramo i najjeftiniju varijantu prijevoza. Troškove boravka za vrijeme trajanja olimpijade snosi zemlja domaćin. Prošle godine sam se lično sastao s premijerom Tuzlanskog kantona, koji je obećao da će fond biti otvoren za buduće olimpijce. Ipak, on je u međuvremenu smijenjen sa svoje pozicije, što opet dovodi u pitanje buduću politiku kantona prema nauci.





Provodiš li slobodne dane na neki drugi način, ili su i oni podređeni tvom vježbanju?

Nikad nisam osjećao da matematika oduzima išta od mog slobodnog vremena. Kada sam vježbao, činio sam to jer me je opuštalo i najčešće uz muziku. Štoviše, zahvaljujući veoma slobodnom shvatanju matematike, što sam već spomenuo, bilo mi je mnogo lakše razumjeti i ostale predmete te mi škola nikada nije oduzimala mnogo vremena. Bavim se pisanjem, a volim i crtati. Umjetnost je divan način za ispoljavanje kreativnosti, što je veoma važno i u matematici. Osjećam da mi svaki trenutak koji provedem sam u razmišljanju ili u dubokom razgovoru s nekim drugim zapravo pomaže da s više strana sagledam probleme kojima se bavim, i u matematici, i u svakodnevnom životu. Stoga se volim i družiti, blizak sam s prijateljima i stalno sam u kontaktu s njima.


Imaš li postavljen cilj u životu i koji je?

Moj cilj je imati zaokružen život. Svako opredjeljenje košta čovjeka i svaki uspjeh je velika žrtva. Stoga su moje ambicije podređene onim stvarima koje smatram najvažnijim u životu: porodici, ljubavi, prijateljima...Tek kada to imam mogu pričati o uspjesima iz nauke i umjetnosti, što je svakako jedan od mojih snova.


Ko ti je najveća inspiracija u životu?


Moji roditelji. Oni su u svom životu postigli ono osnovno što i ja želim. No trudim se ne ostati definiran samo okruženjem u kojem sam se rodio - usvajam ono što smatram lijepim od ljudi koje upoznam u svakodnevnom životu i na svojim putovanjima.


Ko ti je najveća podrška?

Također, roditelji. Mislim da se tu nema mnogo šta objašnjavati. Oni su u konačnici zaslužni za sve što sam postigao i uvijek su bili tu za mene. Odmah uz njih je i ostatak moje rodbine te moji najbliži prijatelji. Moram istaknuti i rad organizatora naučnih takmičenja u BiH, jer bez njih ništa od ovoga ne bi bilo moguće, a naročito trud mladih ljudi ispred Udruženja matematičara Kantona Sarajevo koji organizuju redovnu Školu matematike i kampove u glavnom gradu.

Kako gledaš na situaciju gdje sve više mladih odlaze iz BiH?


Prema mom viđenju, potrebne su velike i korjenite promjene na svim poljima kako bi BiH uopšte bila u situaciji da krene u nekom pozitivnom smjeru. Posljednje dvije i po decenije smo samo sjena bivše socijalističke republike, a sistem koji je radio morali smo zamijeniti sistemom koji je napravljen u žurbi i od samog početka pogrešno zasnovan, na mnoštvu etničkih podjela. Čvrsto vjerujem da je ovo samo jedno poglavlje u knjigama historije i da će se stvari kad-tad promijeniti, međutim nipošto ne krivim mlade koji žele otići iz ove sadašnje države. BiH je u ekonomskoj tranziciji. Primjer kojem su mladi najviše izloženi je naše školstvo, koje se postepeno okreće ka Zapadu, gdje je osnovni kriterij nastavnog programa samo primjenljivost, a u potpunosti se gubi pojam stjecanja znanja radi znanja samog. To je, naravno, prirodna posljedica "ubrzanog oporavka" BiH. Naše društvo promatra školstvo primarno kao nužno zlo koje vodi prema izvoru zarade, što najčešće predstavlja inostranstvo. U svemu tome se gubi uzor u obrazovanju, kultura i bilo koja dugoročna perspektiva naših prostora, zadnja nada za budućnost mladih ljudi ovdje. Takav slijed događanja nipošto nije slučajnost. Od mladih se očekuje promjena, ali naše školstvo ne može proizvesti takve mlade - onaj mali broj njih koji predstavlja kapacitet za promjenu je slomljen i demoralisan. U konačnici je to jedan začarani krug. Odlazak mladih ljudi nema veze s ljubavlju prema domovini. Patrioti su ugrožena manjina za koju kod nas više nema mjesta.





Ne bi voljeli da i ti tako razmišljaš. Razmišljaš li?


Planirao sam i ja studirati u inostranstvu; no ipak sam upisao Prirodno-matematički fakultet u Tuzli. Smatram da nisam spreman ostaviti BiH, a ne znam ni hoću li ikada biti.
U međuvremenu sam zadovoljan svojim izborom. Naš smjer primijenjene matematike je kvalitetan, a fakultet ima u vidu napredak nauke, što je jedna svijetla tačka današnjice. Vjerujem da ću ovdje završiti svoj dodiplomski studij, a imam želju nakon toga aplicirati za stipendiju na jednom od univerziteta u Velikoj Britaniji - privlači me biti dio naučnog vrha. Nerado idem i iako je teško reći iz ove perspektive, volio bih se jednog dana vratiti u BiH, ako bih bio u mogućnosti.

Gdje se vidiš za deset godina?

Za deset godina se vidim kako razmišljam o zasnivanju porodice. Doktorirao sam matematiku i financijski sam zbrinut - mogu izdržavati djecu. Bavim se istraživanjima u području matematike, a objavio sam i nekoliko literarnih djela. U dobrim sam odnosima s rodbinom i prijateljima te živim u predgrađu.