Reprezentacije koje su šokirale fudbal

getty images

U klupskom fudbalu, za razliku od reprezentativnog, postoji vrijeme za uspostavljanje kvalitetnog sistema igre i selekcije odgovarajućih igrača iz skoro cijelog svijeta.

Jedini realni ograničavajući faktor jesu financije, ali moguće je napraviti dobru ekipu sačinjenu od igrača iz cijelog svijeta s relativno niskim budžetom.


Međutim, šta ako taj ograničavajući faktor pasoš igrača? Stvari postaju malo teže, pogotovo ako ste iz zemlje koja nema naročito uređeni koncept razvoja fudbala ili ako je vaša baza igrača jako mala. Ovo je samo malo podsjećanje na reprezentacije koje su iznenadile fudbalsku javnost i titulu kontinentalnog ili svjetskog prvaka osvojile kao autsajderi - što mali, što veliki.


Urugvaj 1950.


Urugvaj je važio za fudbalsku silu tada pošto su već osvojili prvi Mundijal 1930. godine, ali i Olimpijske igre koje su se smatrale "pretečom" Svjetskog prvenstva dvije godine ranije. Ipak, Brazil kao domaćin Mundijala 1950. godine je bio uvjerljivo najveći favorit za titulu, toliko da je narod prije posljednje utakmice s Urugvajcima već pripremio sve za proslavu prvog trofeja namijenjenog prvaku svijeta. Format takmičenja je bio čudan: igrale su se četiri grupe iz kojih su najbolje ekipe pravile novu grupu. U novoformiranoj grupi igralo se po sistemu "svako sa svakim", ali je sudbina udesila tako da se osvajač trofeja "Jules Rimet" odlučuje u posljednjoj utakmici između Urugvaja i Brazila. Vodstvo Brazilaca nije spriječilo da 200 hiljada navijača na novoizgrađenoj Marakani ode kući brišući suze. Urugvajci su pobijedili sa 2:1, a poznata je anegdota koja kaže da je golman Brazilaca Barbosa morao da se zaposli kao domar na Marakani kao kaznu za neoprostiv grijeh.





Danska 1992.


U Danskoj niko nije vjerovao da ekipa Richard Møller Nielsena može proći grupu u kojoj su se nalazili i domaća Švedska, Francuska i Engleska. Međutim, igrajući tvrdo i disciplinirano, Danci su ostavili iza sebe favorizirane Francuze i Engleze. U polufinalu ih je čekao još teži zadatak - Holandija. U uzbudljivoj utakmici koja se u regularnom djelu završila sa 2:2, Skandinavci su prošli na penale. Naravno da je za kraj morala da padne i ujedinjena Njemačka, koju je ekipa predvođena kapitenom Larsom Olsenom porazila sa 2:0. 





Grčka 2004.


Grci i Trojanski konj - kombinacija koja očigledno uspijeva više puta. Plasman na Prvenstvo Evrope 2004. godine u Portugalu osigurali su u grupi sa Španijom ispred koje su i bili i koju su porazili na domaćem terenu. Žrijeb ih je "počastio" Portugalcima, Špancima i Rusima, koji u tom trenutku nisu bili nimalo naivna ekipa. I tada je četa predvođena Teodorosom Zagorakisom uspješno preskočila Špance igrajući neriješeno s njima, pobijedili domaće Portugalce dva puta (u grupi i finalu), dok su jedini poraz doživjeli od Rusije. Selektor Otto Rehhagel odstupio je od svoje napadačke filozofije i taktiku podredio kvalitetu igrača koje ima. Nije baš da je imao neke "umjetnike". Francusku i Češku su dobili s po 1:0 i vrlo čvrstom defanzivom koja je kapitulirala samo u grupnoj fazi. U finalu ih je čekao dobro poznati domaćin koji nije uspio da probije njemački "bunker" u grčkoj izvedbi.





Zambija 2012.


Francuski stručnjak Hervé Renard napravio je pravo čudo sa selekcijom Zambije na Afričkom kupu nacija održanom 2012. godine u Ekvatorijalnoj Gvineji. "Zeleni" su se kvalifikovali u relativno lakoj grupi s Libijom, Mozambikom i Komorima. Ipak, u grupnoj fazi Kupa nisu im davane velike šanse jer su favoriti bili prije svih Senegal i domaća selekcija Ekvatorijalne Gvineje. Zambija je uspjela da kao neporažena ekipa uđe u eliminacionu fazu takmičenja. U četvrtfinalu je očekivano i uvjerljivo slavila protiv Sudana, da bi u polufinalu i finalu dočekala dvije možda i najbolje afričke selekcije - redom Ganu i Obalu Slonovače. Prve je tukla minimalnim rezultatom, dok je druge pobijedila nakon izuzetno napetog izvođenja jedanaesteraca sa 8:7. Zemlja koju je 1993. godine pogodila prava fudbalska tragedija (svih 30 članova posade koju su činili i fudbaleri i stručni štab reprezentacije se srušio) napokon je doživjela i malo fudbalske sreće.





Portugal 2016.


Francuska, Njemačka i Španija. To su bile tri reprezentacije koje su svi vidjeli kao potencijalnog osvajača Evropskog prvenstva prije dvije godine. Portugal jeste vrebao kao "favorit iz sjenke", ali nakon osvojenog trećeg mjesta u grupi i prolaska u nokatu fazu isključivo zbog novog formata prvenstva (četiri trećeplasirane ekipe s najviše bodova u šest grupa idu dalje), niko im nije davao puno šansi. Čak ni činjenica da su imali Kristijana Ronalda, zvanično najboljeg fudbalera sveta te godine. Mučili su se izabranici Fernanda Santosa u grupi s Mađarskom, Islandom i Austrijom pošto su remizirali sa svakim, ali su kasnije pokazali šta znači pojam "takmičarska ekipa". Dobro su naučili lekcije od Grka 12 godina ranije, nisu umirali od ljepote, ali vođeni onom Machiavellijevom da cilj opravdava sredstva došli do titule prvaka Evrope protiv domaćina i favorita Francuske.