Muškarci se odlučuju za očinstvo u sve starijoj dobi

getty images

Biološki gledano, muškarci mogu biti očevi u starijoj životnoj dobi. No pod koju cijenu?

Muškarci nemaju rok trajanja kada je riječ o očinstvu. Budući da oni ne ulaze u menopauzu – vrijeme kada žene prestaju biti plodne – mogu postati očevi i u poznijim godinama. Sve više muškaraca se odlučuje za to. Prema centru za kontrolu i prevenciju bolesti, prosječna dob u kojoj muškarci prvi put postaju očevi je oko 25 godina. No, prema većini državnih statistika, od 1980. do 2014., broj muškaraca koji postaju očevi s 35 godina ili stariji, povećao se za 58 %.

U većini slučajeva, starija dob nije razlog za brigu. Većina ovih starijih očeva nemaju problema s plodnošću i njihova djeca nemaju ozbiljne fizičke probleme ili probleme u razvoju, kaže dr. Robert E. Brannigan, urolog i specijalist za mušku reproduktivnost na Sveučilištu Northwestern Feinberg medicinskom fakultetu.

Ipak, to ne znači da je odgađanje očinstva potpuno bez rizika.

Starenje predstavlja problem pri proizvodnji sperme

Žene se rađaju sa svim jajnim stanicama koje će im ikada biti potrebne. Muškarci su s druge strane, doslovno tvornice sperme. Proizvedete otprilike 1000 plivača sa svakim otkucajem srca, kaže endokrinolog sa Sveučilišta u Washingtonu, dr. Bradley Anawalt. Većina ih nikada ne oplodi jajašce – otpuštaju se ili tijekom ejakulacije ili propadaju u tijelu kada im prođe vrijeme. Nakon što navršite 30 godina, dio vaše mašinerije počinje proizvoditi ćorke, tvrdi dr. Ranjit Ramasamy, direktor za muško reproduktivno zdravlje i kirurgiju na medicinskom fakultetu Miller u Miamiju.

Za to možete okriviti radijaciju, toksine iz okoliša i starenje.

Kako postajete stariji i ovi faktori se počnu gomilati, počinjete gubiti Leydigove stanice – koje se nalaze u testisima i proizvode testosteron – i Sertolijeve stanice, koje pružaju potporu, zaštitu i prehranu tijekom razvoja spermija, ističe dr. Brannigan. Kao rezultat toga, vaše tijelo počinje proizvoditi više defektne sperme koja sadrži genetske mutacije koje bi mogle nauditi vašem budućem djetetu. Prosječan 30-godišnji tata prenese oko 55 mutacija svojem potomku, prema časopisu Nature. No svake godine taj se broj udvostručuje. To znači da se svakih 16, 5 godina, broj mutacija koje prenosite udvostručuje. Za 50 godina – kada ćete imati 80 umjesto 30 – za sobom ćete ostaviti 8 puta više genetskih mutacija.

Koliko je zapravo rizično odgađati očinstvo?


Naravno, ne uzrokuju sve ove mutacije zdravstvene probleme. No, neke pridonose problemima pri začeću i iznošenju trudnoće do kraja, kaže dr. Ramasamy. Primjerice, jedna engleska studija je otkrila kako muškarci stariji od 35 godina imaju 50 % manju šansu začeti od muškaraca mlađih od 25 godina. Druga studija objavljena u časopisu American Journal of Epidemiology pokazala je kako žene čiji partneri imaju 35 ili više godina, imaju 27 % šanse da dožive pobačaj od onih čiji partneri imaju 25 godina. Ova poveznica ostaje ista i nakon istraživanja faktora starosti majke. Ovo također povećava šanse da dođe do komplikacija, jer se kod žena s vremenom smanjuje broj jajnih stanica.

Ostale mutacije ne utječu na začeće ili razvoj fetusa, ali mogu uzrokovati urođene defekte, abnormalnost u broju kromosoma i druge genetske bolesti u djece, kaže dr. Ramasamy.

U osvrtu medicinskog fakulteta Baylor, istraživači su otkrili 86 urođenih mana koje su povezane sa starijom dobi očeva. Rizik od bilo kakvih problema povećao se s 1 na 50 među starijom populacijom među jednim od 42 djeteta čiji očevi su imali 40 ili više godina. Rizik od achrodonplasie – tipa patuljastog rasta – povećava se s 1 na 15.000 kod 1 od 1.923 muškarca koji postaju očevi nakon 50-te godine života. Rizik od autizma se povećava s 1 na 1000 kod 1 od 174 djeteta čiji očevi imaju više od 40 godina.

Nažalost, rizik od obolijevanja od raka među potomcima također raste kako očevi stare, moguće zbog nekih genetskih mutacija koje ga potiču.

Primjerice, žene obično imaju šansu oboljeti od raka dojke 1 naprama 8, no rizik se povećava na 1 naprama 5,3 ako je njezin otac imao 40 ili više godina kada je začeta.

Leukemija u djece pogađa 1 od 36.000 djece, no rizik se povećava na 1 od 21.302 ako je otac u 40-ima.

Što bi stariji otac trebao poduzeti?


Brojevi djeluju zastrašujuće, no važno je napomenuti kako većina starijih očeva ima zdravu djecu, kaže dr. Brannigan. Štoviše, majčina dob igra još veću ulogu u djetetovom zdravlju – zbog toga se trudnoća kod žena s 35 godina pažljivije prati. Liječnici kažu kako utjecaj očeva u ovom slučaju nije prepoznat, no to tek treba otkriti.

To je teže proučavati, jer za razliku od majki koje su očito prisutne na porodu, starost očeva nije uvijek zabilježena. Zbog toga znanstvenici nemaju dovoljno podataka na koje se mogu osvrnuti.

Osim toga, znanstvenici se ne mogu složiti oko dobi u kojoj muškarac postaje prestar da bi bio otac, ističe dr. Brannigan.

To znači da liječnici koji savjetuju muškarce o reproduktivnom zdravlju ne mogu istaknuti dob koja je rizična. Osim toga, ne postoje testovi kojima se može odrediti rizik za imati dijete u ovim uvjetima. Trenutno, liječnici mogu provjeriti vašu spermu kako bi vidjeli ima li genetskih mutacija. No, kako bi ti učinili moraju je uništiti, tako da ne možete sa sigurnošću znati bi li se rezultati poklapali s idućim uzorkom, kaže dr. Brannigan.

Zabrinuti parovi se mogu odlučiti za in vitro oplodnju (IVF), i testirati embrije na genetske bolesti prije nego se umetnu u maternicu.

No, dr. Ramasamy očekuje da će unutar sljedećih 5 do 10 godina postojati genetski testovi koji će moći odrediti hoće li vaša sperma uzrokovati probleme.

Ako ste stariji a želite postati otac, možete razgovarati sa savjetnikom za genetiku koji je obučen za probleme reproduktivnog sustava, kaže dr. Brannigan.