Amar Misirlić preporučuje šest knjiga koje biste trebali pročitati

getty images

Amar Misirlić, novinar i publicista rođen je 30.11.1963. godine u Sarajevu. Misirlić je neumorni hroničar zbivanja na pop-rock sceni Bosne i Hercegovine, te je zaslužan što su mnoge pojave i akteri bogatog muzičkog života Bosne i Hecegovine ostali dokumentirani.

Autor je prvog BiH pop-rock leksikona, romana "Vrijeme žetve" i "Pedeset godina BH pop rocka". U nastavku provjerite kojih šest knjiga preporučuje Amar Misirlić.


Čovjek po imenu Uve – Fredrik Backman


Iako je to jedna od knjiga koje svi čitaju (a takve obično izbjegavam) ovoga puta moram da priznam da su svi u pravu. Backman je uradio ono nemoguće. Učinio je jednog pravog tersonju simpatičnim. I bar je mene natjerao da povjerujem kako svako ima svoje razloge i kako svakoga treba pustiti da odabere život za sebe. Ili u ovom slučaju, smrt za sebe.




Kradljivica knjiga – Markus Zusak


Ova je od onih knjiga koje te natjeraju na suze. Natjeraju te da razmišljaš. I natjeraju te da primjetiš da između crnog i bijelog postoji ogroman prostor sivila. Sa puno više nijansi od onih obaveznih pedeset. Jedna od onih knjiga koje se zapravo i kradu.




Mračna kula – Stephen King


Knjiga pogrešno nazivaju majstorom horora. On je majstor stvaranja svjetova u kojima se tako lako izgubiti. U sedam knjiga ovog serijala on čitaocu ne da da predahne. Vješto miješa fikciju i stvarnost, pa čak i samog sebe uvodi kao lik. Povrh toga posvećuje dužnu pažnju svakoj grančici koja se odvoji od glavnog stabla priče nudeći osnovu za još neki roman. A da ne govorim o tome da pasioniran čitač njegovih dijela tu sreće junake iz drugih njegovih romana i prepoznaje ih kao stare prijatelje.




Polagana predaja – Goran Tribuson


Ova knjiga mi je bila otkrovenje u mojim mladim danima. Teško da sam se tada mogao identificirati sa glavnim likom koji je gazio svoje četrdesete, ali sam definitivno već bio inficiran njegovom sklonošču da vjeruje rock propovjednicima. Neki kažu da je to roman cesti, drugi da je nostalgična priča o neprekidnom odrastanju, a za mene je to uvijek bila tužna priča o želji da se ne odraste. I nemogućnosti da se odrastanje izbjegne.




Šala – Milan Kundera


Nikad se nisam palio na disidente. Bili su mi nekako previše ozbiljni i namrgođeni. Ili tuberkulozno nostalgični čekajući konačno poglavlje negdje u tuđini. Kundera mi je izuzetak. On je svojom „Šalom“ pokazao da je smijeh najljući neprijatelj totalitarnih režima i najefikasnije oružje u borbi protiv njih. Iako pisana u nekom drugom vremenu i o nekom drugom vremenu i danas je jednako aktuelno štivo.




Tri posleratna druga – Đorđe Balašević


Onima koji vole Balaševića ne treba ni pisati zašto. Onima koji ga ne vole – ne vrijedi. Oni ga ionako smatraju patetičnim i slatkastim. Takva je i ova knjiga. Patetična i slatkasta. I zato je i volim. Knjiga koja te nasmije i rasplače na svim pravim mjestima. I knjiga u kojoj se svaka druga rečenica ubila za status na facebooku. A svaka treća je tako i završila.