Šta radi posljednji nindža na svijetu?

SNL

Nema dječaka koji barem jednom nije poželio da bude nindža. Ipak, u 21. vijeku to i nije naročito zahvalan poziv, ako je vjerovati poslednjem nindži u Japanu.

Kao 21. čelnik klana Ban koji postoji već 500 godina, 63-godišnji Kawakami se smatra posljednjim živim japanskim tajnim špijunom. On ni najmanje ne podsjeća na kostimirane heroje iz akcionih filmova, ali posjeduje vještine od kojih zastaje dah. “Mislim da me zovu posljednjim nindžom zato što vjerovatno ni jedna druga osoba nema sposobnosti koje su moji učitelji prenijeli meni”, kaže on.
Ovaj bivši inženjer počeo je da podučava druge nindžucu vještini prije deset godina, ali priznaje da je prava istorija o nindžama i dalje misterija. “Postoje neki crteži na njihovom oružju, ali nikad nismo pronašli detalje. Možda su ih namjerno prikrili”, kaže Kawakami i dodaje, “mnoge tradicije prenošene su usmeno, pa ne znamo koliko su tehnike mijenjane i na koji način”. U 21. vijeku teško je isprobati i ono malo što je od drevnih špijuna ostalo. “Mi ne možemo isprobati neke načine ubijanja niti otrove. Čak i kad bismo pratili instrukcije kako da napravimo otrov, ne možemo provjeriti da li radi”, kaže on.


Prvi put se susreo sa tajnim svijetom nindži kada je imao samo šest godina, pa se jedva i sjeća svog prvog učitelja – Masaza Išide, čovjeka obučenog u odore budističkih monaha. “Vježbao sam, a da nisam ni znao šta zapravo radim. Mnogo kasnije sam shvatio da je to nindžucu”. Kawakami kaže da trening obuhvata fizičke i psihičke vježbe, kao i proučavanje hemikalija, vode i psihologije. “Nindžucu je za mene skup superiornih tehnika za preživljavanje, iako je potekao iz ratnih vještina poput špijunaže i gerilskih napada”, kaže on. “Za koncentraciju, gledam u vrh svijeće, sve dok ne steknem osjećaj da se nalazim unutar nje. Također, često vježbam tako što osluškujem zvuk koji proizvodi igla kada padne na pod”, kaže on.


Ovaj vitalni 63-godišnjak penje se uz zidove, skače s velikih visina i zna kako da pomiješa hemikalije i izazove dim ili eksploziju. “Tradicija od nas zahtjeva da trpimo vrelinu i hladnoću, kao i glad i bol. Treninzi su teški i bolni – u njima nema ničeg zabavnog, ali ne razmišljam mnogo o tome dok vježbam. Sada je to dio mog života”, kaže Kawakami. On tvrdi da je ranije važio za “čudnog dječaka”, ali su njegova interesovanja privlačila malo pažnje u vrijeme kad se Japan borio da “skrpi kraj s krajem” posle Drugog svjetskog rata.


Nešto prije nego što je napunio 19 godina, naslijedio je titulu učitelja zajedno sa tajnim svicima i posebnim oružjem. On vrlo oprezno izbjegava da potvrdi da je baš on “poslednji nindža”, budući da tajni svet nindžucua sigurno nije spreman da otkriva svima. Radije naglašava da je prava umjetnost nindže u tome da ljude iznenade, prije nego da primjenjuju brutalnu silu. “Ljudi nisu uvijek na oprezu. Uvijek postoji trenutak kada su opušteni i kad ih možete uhvatiti”, kaže on. Sve je u tome da iskoristite slabosti protivnika, odvratite mu pažnju i obezbijedite za sebe brzo bjekstvo. Moguće je sakriti se i iza najmanjih stvari, kaže Kawakami. “Ako bacite čačkalicu, ljudi će pogledati u tom pravcu, a vi ćete dobiti priliku da se izvučete”. “Često kažemo da je moguće izbjeći smrt tako što ćete se sakriti iza trepavica protivnika – to znači da mu možete biti toliko blizu da vas on ne primjećuje”.
Kawakami je nedavno počeo da se bavi istraživačkim poslom na Univerzitetu Mie gdje proučava istoriju nindži. Iako svakodnevno demonstrira vještine koje bi vas zasigurno zapanjile, neće imati nasljednika – on je poslednji čovjek na čelu klana Ban. Prosto, neće uzimati više učenika. “Nindže se ne uklapaju u moderno doba”, kaže Kawakami.