Kenan Musić: Uspjeh je kad vas okruženje prizna kao nekoga ko doprinosi društvu

Rak-rana ovog društva posljednje tri godine, ali i ranije, svakako je odlazak građana, naročito mladih i obrazovanih, a posljednja istraživanja zorno pokazuju kako su vrlo male šanse da se dogode obrnuti procesi – masovni povratak u Bosni i Hercegovinu i druge zemlje regije.

Oni koji ostanu, ne dolaze lako do izražaja zbog neuređenosti sistema i nodostatka potpore državnih institucija. Ipak, ima i svijetlih primjera gdje mladi ljudi svojim naporima doprinose društvu u našoj zemlji. Jedan od takvih primjera je Kenan Musić, direktor Omladinskog Filmskog Festivala. Omladinski Filmski Festival održava se u Sarajevu od 2008. godine i ima za cilj da promoviše rad mladh filmskih autora iz BiH ali i regije. Sa Kenanom smo pričali o njegovim počecima, izazovima i definiciji uspjeha.


Opiši nam svoje početke u ovom poslu? 


Da budem iskren, mislim da sam bio baš sretan kada sam počinjao ovaj posao. Sve se desilo nekako brzo i spontatno. To što nisam položio prijemne ispite iz matematike na prvom roku prilikom upisa u srednju školu možda je najbolja stvar koja mi se desila u životu. Na drugom roku sreću sam mogao okušati samo u Gimnaziji Dobrinja gdje se na kraju upišem i to smjer produkcije. I tad je sve počelo. Već na drugoj godini radim svoj prvi kratki film, a na četvrtoj godini svoj prvi dugometražni film. Svi su me pitali kako, a ja sam uvijek govorio lako jer zaista je tako bilo. Ne bih da zvučim prepotentno ali to do tada niko nije uradio i društvo, moje okruženje i svi koji su mogli pomoći su pomogli. Baš tada, pred kraj srednje škole, direktorica Gimnazije Sabiha Miskin mi predloži da okupim ekipu i da radimo šesti Školski Film Festival. (današnji OFF). Tada sam faktički volontirao. Godinu nakon toga nikoga nije htio više raditi i opet okupim ekipu, ovaj put malo veću i ozbiljniju i počinje priča zvana Omladinski Film Festival Sarajevo. Tada kreću priče oko finansija, ozbiljnog programa, ulaganja, traženja sponzora, dovođenja dobrih filmova, organizovanja škole filma isl. Jedino što me u tom momentu posložilo i što sam imao sreće je što sam već imao Udruženje na čijem sam ja čelu i koje je od otada nosilac projekta. Druga stvar koja mi se desila što od tog momenta u OFF priču ulazi i moj najbolji drug Nerim. Od tada imamo perfektan spoj – njega, kao nekoga ko jako dobro rukovodi finansijama i marketingom i meni koji obilazim festivale, selektujem filmove i radim programske stvari. Posljednje četiri godine to funkcioniše savršeno. Istina je, uvijek ima problema i prepreka ali da ih nema to ne bi bio zdrav posao.


Koliko je teško uspjeti u privatnom biznisu u Bosni i Hercegovini? 


Smatram da je jako teško. Čak i kada nemate neku konkretnu konkurenciju u svojoj branši, onog momenta kada postanete veliki i kada više to ne radite na nekom malom prostoru i kada se vidi da su vaši apetiti veliki, tada počinju pravi problemi. Uspjeh se ovdje jako teško prašta i uglavnom kada dosegnete neki vrhunac uspjeha tada kreću problemi. Kako god, postoji veliki broj primjera u Bosni Hercegovini, gdje su se mali igrači – male firme i mali biznisis oduprijeli, uslovno rečeno, napadima. Smatram da je Omladinski Film Festival Sarajevo jedan od primjera, kako je ustvari posvećenost poslu i pored niza problema u realizaciji i poslovanju, a na koje mi ne možemo uticati, ključ opstanka i uspjeha. Predan i konstantan rad te jasna vizija mogu čak i najmanju firmu i najmanji biznis odbraniti od namjernih opstrukcija. 



Koji su to izazovi s kojima si se susretao na početku. A s kojima se susrećeš sad? 


Početak je bio uspješan kada na to posmatrate sa pozicije organizatora i realizacije vaših ideja i planova. Kako god najveći izazov je bio kada smo shvatili da ne možemo vječno sami ulagati u Festival i da je u priču potrebno uvesti partnere, sponzore, donatore i pokrovitelja iz vladinog sektora. Izazov je bio ogroman jer smo sa novim imenom festivala bili nepoznanica na tržištu. Nismo imali povjerenje kod potencijalnih partnera, razumijevanje je u našoj komunikaciji s njima bila nepoznanica, a moje godine i godine mojih kolega u tom momentu su učinile da su se neki s nama čak i zezali. Morali smo pronaći soluciju kako razbiti stereotipne poglede na mlade ljude i njihove biznise i to je ono što je trajalo i još traje. Uspijete dobiti povjerenje jednog klijenta međutim javi se desetine novih s kojima morate razgovarati i s njima ispočetka prolazite sve isto. To nam je u početku bila najveća prepreka i nešto što je oduzimalo najviše vremena. Sada se susrećno sa nekim totalno drugim problemima. Najveća frustracija mje je to što se Omladinski Film Festival Sarajevo u određenim Federalnim institucijama ali i lokalnim zajednicama ne shvata ozbiljno i čak u nekim navratima se potcijenjuje kao projekat. Te dvije stavke bih spomenuo sa aspekta održivosti projekta. Kako god, meni najveći izazov sada i nekako najljepši je napraviti što bolji takmičarski program. Najveći izazov OFF-a je da postane platforma koju će mladi maksimalno koristiti i kao odskočnu dasku ali i kao mjesto za svoje usavršavanje. Svi podjednako se na OFF-u trudimo da to stvorimo i to je izazov s kojim smo počeli da se zvanično borimo ove godine pokretanjem prvog mini industrijskog marketa, prvog takvog formata u jugoistočnoj Evropi.


Šta za tebe znači uspjeh?


Za mene je uspjeh kada vas vaše okruženje prizna kao nekoga ko je svojim poslom doprinosi ili na neki način mijenja određene stvari u društvu. Mene privlače poslovi koji imaju konkretan efekat na zajednicu i jasan i precizan plan kako doprinjeti društvu. Ljudi me sreću na ulici i prepoznaju me najprije po projektima koji su realizovani isključivo sa mladim ljudima. Nije postojao projekat koji sam radio, a da na istom nisu isključivo i samo angažovani mladi ljudi. Uspjeh je onaj momenat u kojem, zbog vašeg posla, ljudi imaju na čemu da vam se zahvale ili barem imaju spoznaju o tome šta ste uradili za svoje društvo. Finansijska satisfakcija je svakako nešto zbog čega svi danas radimo različite poslove, ali još uvijek meni veću satisfakciju čini pomen mog imena uz neki projekat koji je dobro urađen. A mlad sam. Možda se to može pripisati i mojom potrebom za pretjeranom promocijom svega što radimo i činjenicom da sam jako egocentrična osoba, ali smatram da je to u poslu koji se bavim pozitivna stvar.



Kakva je budućnost bosasnskohercegovačke ekonomije po tvom mišljenu? 


Bosna i Hercegovina se trenutno nalazi u idealnom momentu u kojem bi trebale početi značajne reforme. Od filmske industrije, turizma, raznih grana privrede i industrije i malog biznisa. Dugo se vremena protratilo i izgubilo na pokušaje stvaranja sigurnog okruženja za poslovanje. Jako malo se učinilo. Mali biznisi i privatne firme su budućnost ekonomije u Bosni i Hercegovini. Po mom mišljenju, mislim da dolazi bolje vrijeme za našu ekonomiju. I pored jako složene i komplikovane političke siotuacije u Bosni i Hercegovini, ipak postoje neki jasni i konkretni parametri koji pokazuju da ne stagniramo i ne mirujemo. Tome su svakako doprinjeli pomaci u privatnom sektoru. 


Imaš li neki savjet za mlade koji se odluče na pokretanje vlastitog biznisa? 


Vlastiti biznis je najisplativija i najljepša stvar ako joj se dovoljno i ispravno posvetite. Javna uprava u našoj zemlji je pretrpana. Svi su na državnom budžtu, nema napretka, nema progresivnosti, plate jesu velike i redovne, ali nema nikakve konkretne psolovne satisfakcije. Mladi ljudi po završetku školovanja uvijek traže način da dođu na poziciju koja je plaćena iz državnog budžeta. Moj savjet je da prestanemo tako razmišljati i posvetimo se razvijanju vlastitog biznisa ili ličnom usavršavanju u struci za koju smo se školovali. Ne moramo svi osnovati vlastiti biznis, ali treba privatnom sektoru dati prednost i time doprinjeti rasterećenju javne uprave, a sebi učiniti uslugu i ne postati dijelom onih koji urušavaju državni aparat jer to će kad tad kolabirati i pasti. Postoji veliki broj fondova, podsticaja i načina da sami sebi olakšate. Koliko god se pričalo o korumpiranosti i komplikovanosti sistema, dobar projekat i kvalitetnu i ispravnu papirologiju niko ne može odbiti.



Da li podržavate humanitarne projekte (ako da, koje)? 


Podržavam rad svih humanitarnih organizacija i postoje određena udruženja čiji rad s vremena na vrijeme pomažemo. Učestvovao sam u nekoliko humaniranih bazara i prikupljanja pomoći za najugroženije. Posljednjih nekoliko sedmica razmišljam o načinu na koji bih se mogao, pored svojih redovnih obaveza, uključiti i akcije udruženja za djecu oboljelu od raka i udruženja koja vode brigu i pomažu djecu bez roditeljskog staranja. Nekada nismo u prilici pomoći finansijski, ali sam siguran da postoji mnogo stvari koje mogu uraditi da doprinesem i pomognem. Moja sestra je preživjela rak i danas je aktivni član nekoliko humanitarnih organizacija i jako sam osjetljiv na sve slične teme ali i same situacije u kojima nekome život ovisi od pomoći drugom. Iz tog razloga podržavam svaki vid humanitarnog rada i uvijek se odazovem svim pozivima za akciju.


Koji su tvoji planovi za budućnost? 


Nemam nikada dugoročne planove. Moj posao nalaže da planiram od godine do godinu. Čak i naša strateška planiranja ne premašuju dvije godine. Ono što je sigurno ostajem predano da radim na Omladinskom Film Festivalu Sarajevo i da zajedno sa svojim timom gradim platformu koja će za sve mlade autore uskoro postati jedina paltforma ovog tipa.  Mi smo na dobrom putu što se toga tiče, tako da moja budućnost će definitivno biti okupirana unaprijeđenju i razvoju OFF-a. Ono što definitvno imam u planu za nadolazeću godinu to je i širenje moje firme KENE Factory koja se bavi izvršnom produkcijom i organizacijom velikih događaja. Ovogodišnja saradnja sa Al Jazeerom gdje smo bili angažovani kao producentska kuća koja u potpunosti vodi logistiku, tehniku, hospitality i produkciju Festivala, shvatio sam da imam sjajan tim od petero ljudi zahvaljujući kojem mogu da se paralelno rade velike stvari. Planiram da napravimo reorganizaciju i raspodjelu, te da u 2019.godini, pored Omladinskog Film Festivala Sarajevo, AJB DOC Film Festivala, imamo barem još dva projekta ovih razmjera. Ono što bih sada kod vas u ovom intervju ekskluzivno da najavim to je pokretanje aplikacije i platforme na kojoj će biti dostupni filmovi, serije i sadržaji namijenjeni mladim ljudima. Lansiranje aplikacije će obilježiti i početak distribucije kratkih filmova u bh. kinima čime želimo da podignemo svijest o bitnosti kratkog studentskog i kratkog profesionalnog filma.