Naida Kundurović: Ja sam nomad kojem je knjiga promijenila život

Ako u stručnoj literaturi potražite definiciju pojma uspješne žene, naići ćete na nekoliko različitih objašnjenja. Jedno je sigurno, univerzalna definicija uspjeha ne postoji. Za svaku individuu, uspjeh predstavlja nešto drugo. Nekima je primarni i najveći uspjeh brak, nekima djeca, a nekima je to karijera. Međutim, ono što je jedinstveno je da se do tog cilja dolazi nakon više koraka, a ne odjednom. Upitno je može li se nešto i nazvati uspjehom, ako smo do toga došli lako i bez odricanja. Uspješne žene oko nas su primjer koji treba prepoznati i znati cijeniti.

Iako je SNL muški magazin, obavezni smo da ispričamo priču jedne žene, koja je svoj uspjeh gradila stepenicu po stepenicu. Fokusirala se na svaki sljedeći korak, ne dopuštajući da je ijedan od njih obeshrabri i navede da odustane. Svaku poteškoću shvaćala je kao lekciju. Putujući i čitajući, upoznala je svijet, ljude, kulture i stela ono najvažnije... univerzalna znanja. Ona je Naida Kundurović, a njena životna priča nas je toliko inspirirala, da je zasluženo postala prva ženska naslovna priča ovog magazina.


Sjećaš li se svojih početaka u novinarstvu?

Završavam Fakultet političkih nauka u Sarajevu, i na trećoj godini fakulteta ukazuje mi se prilika da obavljam praksu na NTV Hayat. Naravno, to bio sastavni dio našeg obrazovanja, neko se odlučio za televiziju, neko za radio, neko print. Odmah sam shvatila prednosti audio-vizualnog medija i "odgegala" se na Hayat i dobila šansu da radim kviz "Znanje uživo", što je bio ogroman šok za tada dvadesetogodišnju studenticu novinarstva. Međutim, uspjela sam da zgrabim tu priliku, da se dokažem, da se pokažem, da brzo odreagujem na zadatu situaciju i onda mi je tadašnje rukovodstvo ponudilo i poziciju da ostanem zastalno. Tada kreće neki moj uspon od kviza znanja do talk show-a "Ona kaže, on kaže" s Borisom Ciglerom, mojim tadašnjim partnerom. Potom kreće "Makeover" jedna emisija koja se bazirala na nadogradnji fizičkih predispozicija. Kandidati su se javljalipa smo mi njima mijenjali imidž, to je tad bio bum u svijetu, a onda kreće MTV Adria. Utom dolazi 2004. godina i MTV Adria. Svi smo mi manje-više odrasli sa MTV-om, da bi oni radili audiciju za područje Balkana i među tri stotine kandidata ja sam prošla kao jedina iz Bosne i Hercegovine. Sjećam se Feđa Fetahagić i ja smo bili u užem krugu, Fele je nažalost ispao i još uvijek pati zbog toga (smijeh). Ja sam dobila tu šansu da vodim MTV vijesti. Tada je bilo predsjedništvo u Ljubljani  i ja sam s NTV Hayat otišla na MTV Adria i to je bio popriličan bum. Provela sam godinu dana tamo. Nakon toga sam dobila ponudu s Federalne Televizije. To je bila 2007. godina. I tu sam provela godinu dana. Prošla sam sve stadije od privatne televizije do državne televizije, do inostrane televizije da bih, zatim, donijela onda odluku da nakon godinu dana boravka na Federalnoj televiziji, idem na postdiplomski studij u Amsterdam i da se odmorim od svega. 


Po čemu pamtiš studijske dane?

U Amsterdamu, prvo pamtim odvajanje od roditelja, prvu samostalnost, kritički način razmišljanja, potpuno drugi pristup profesora ka studentu, jednostavno moj razvoj svijesti kao jedne mlade osobe i potpunu slobodu mišljenja i života i onako baš me lijepo odredio i čini mi se utkao tu neku hrabrost i smjelost za avanturama ka dalje u životu. 


Koliko je Amsterdam utjecao na tebe i na tvoj sadašnji način života ?

Mislim da je to nekako bio prirodan slijed događaja, jer od malena sam izgleda predispozicionirana da sam nomad. Moji roditelji i ja, zajedno sa sestrom, čini mi se da od 1985. godine selimo. Moji roditelji  su te '85. otišli u Libiju. Tada je Gadafi imao sjajne uslove za rad, tako da je dosta doktora iz Jugoslavije išlo na taj kontinent uključujući i moje roditelje, tako da smo se starija sestra i selili već tada s njima. Onda nakon Afrike slijedi period Moskve. Tamo sam živjela pet godina. U Moskvi sam završila osnovnu školu, a zatim je uslijedio Zagreb u kojem sam provela tri godine i tek onda Sarajevo. Nakon Sarajeva uslijedio je Amsterdam. Tako da sam od početka svog života nomad.


Umara li te ponekad takav način života?

 Apsolutno! Apsolutno da umara, ko kaže suprotno laže. Ja nekad živim u koferu. S ovakvim načinom života teško je imati neki kontinuitet s prijateljima, s ljubavima, s porodicom. No ja sam izabrala ovaj način života. Svjesno dajem i širim energiju i vraća mi se trostruko više. Mene ljudi pitaju odakle mi energija, ja kažem da živim od ovog, ja živim od pokreta, od cirkulacije. Po meni život jeste pokret i cirkulacija, nikako stagnacija od 8-17h u nekom uredu. 



Vratimo se opet malo na televiziju, N1 i emisiju "Impuls" . Koja ti je najzanimljivija ličnost, budući da si razgovarala s mnogobrojnim našim zvijezdama s prostora bivše Jugoslavije i šire. Ko je ostao najveći utisak na tebe?

 Pa "Impuls" je počeo s emitovanjem 2014. godine na N1, moram reći da je to regionalni partner CNN-a za regiju. To je televizija koja ima bazu u tri centra  u tri zemlje. To je Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Srbija. "Impuls" je moja autorska emisija, gdje sam ja voditelj i producent, sve u jednom. I evo četvrtu godinu već se emituje u sve tri države.

Preko stotinu  gostiju iz showbiza, sporta, kulture, umjetnosti i književnosti su prošli kroz "Impuls". Ima još nekih koje vrebam, ali dobro - o tom potom. (smijeh). Jedna od ličnosti koje su na mene ostavile utisak je Josipa Lisac, žena diva koju svi znamo da je diva. Međutim nisam ni bila svjesna kakvu energiju ta žena posjeduje dok nismo provele tri sata razgovarajući.

Osobe poput Josipe su filozofi, to više nisu pjesnici, umjetnici ni pjevači, to su nekako duboki mislioci, jer oni imaju tako fantastično poimanje života da samo možete učiti od njih. Massimo je isto takva vrsta umjetnika. Spaja umjetnost i spiritualnost i ljubav ka životu i muzici. I drago mi je što sa svima njima mogu da "kliknem" na više nivoa.  Svi znaju za moju slabost prema Lepoj Breni. I možda njenu slabost prema meni. To je žena institucija, koja je toliko toga postigla i komotno može svako biti sretan u njenom prisustvu. Puno sam od nje naučila kao mentor, kao fakina, žene s muškim mozgom, koji je na ovim prostorima puno rijedak.  Sergej Četković  je jedna velika ljudina. Kada sam ga ugledala rekla sam mu" Ja bih se zaljubila u tebe, u vas".  Jako je šarmantan i iz njega "izbija" taj humor i harizma, a uz sve to je i veliki čovjek. 


Šta je to što Naidu može privući na jednom muškarcu? 

Mala je ovo novina da to sve napišem ( kaže dok se smije). Prvenstveno me može privući ta harizma. Fizički izgled jeste bitan, ali to je ništa bez pokrića koje ta energija govori i reže prostor, ta dominacija. Čini mi se da je to sve i integritet i muškost i inicijativa i maniri, ja ne mogu više da kažemda imam tip muškarca. Ja nemam tip muškarca, ja imam tip harizme, ja imam tip karaktera. 


Kako bi se sad Naida uklopila s nekim tko je u kancelariji od 8 do 16h, a Naida je s koferima na aerodromima?

Pa ne znam, imala sam i takve primjere i za čudo smo funkcionisali, samo zato što su ti ljudi mnogo putovali mimo kancelarije i dijelili smo neke druge slične strasti. Ali neko treba definitivno da ima slobodan duh, da je zaljubljenik u svijet, neko ko je hrabar i spreman, da istražuje i sebe i ljude i društvo, da propituje svijet i društvo u kojem živimo. Neko ko voli da zaroni duboko u svakoj sferi , i mislim da ćemo onda zajedno roniti duboko, jer ja to volim.


 


Hajmo se vratiti na tvoj posljednji projekt „Roadtrip“? To je tvoja ideja?

Ne bih baš rekla da je moja ideja, mislim da je to došlo do mene ciljano. Ipak sam ja promovirala te vrijednosti. Veliki broj ljudi zna da sam ja obišla pola svijeta, pa tek onda svoju zemlju. Ja nevoljko to govorim, ali to je činjenica. Stjecajem okolnosti, možda i bolje da sam upoznala da trava nije nužno zelenija negdje drugo. Onda sam se bacila na istraživanje i promociju naše zemlje koja je toliko lijepa, i onda je to Univerzum savršeno sklopio, da su me prošle godine kontaktirali iz agencije "Fabrika" i rekli: "Evo Naida, Evropska unija, odnosno delegacija Evropske unije u BiH pravi jedan veliki televizijski projekt, i mi smo to implementatori, te bi smo voljeli  da ti budeš glavna uloga u tom projektu. Radi se o televizijskom kratkom formatu od 15 minuta, serijalu od jedno desetak epizoda, gdje se promovišu, ne samo bosanskohercegovačke prirodne ljepote, već i uspješne ekonomske priče i startup-i, te međunarodna saradnja naše zemlje s drugim zemljama. Trud i volja pojedinca da u ovoj zemlji nešto naprave bez korupcije, politike i nepotizma." Ja sam vrisnula od sreće i objeručke prihvatila da radim na tom projektu. Pronašli smo divan oldtimer, kabrio u kojem putujemo. Zašto kabrio? Zamišljeno je da jedna znatiželjna novinarka obilazi sve predjele naše zemlje i donosi publici te priče.


Koliko je bitno da je atmosfera s ekipom kojom radiš dobra ? Koliko to utječe na tebe ? Ti si pozitivna, prštiš pozitivnom energijom. Pretpostavljam da ne voliš biti u društvu negativnih i namrgođenih ljudi, a ovo su ipak ljudi s kojima radiš. Ne mogu reći da ih ne možeš mijenjati ali koliko si imala sreću, pošto sudeći po tvojim fotografijama, skorijima, na društvenim mrežama, oni su isto tako pozitivni iraspoloženi kao i ti?

Ja ovu ekipu nisam mogla birati, kao što rijetko kad imamo luksuz da biramo ljude s kojima ćemo raditi. Kada sam čula neke ljude, kao Admira Švrakića, kamermana ili poput Tarika Hodžića režisera, znala sam ih od ranije i oni imaju neke sjajne stvari iza sebe.  Kada sam shvatila da ću sa šest muškaraca biti jedina dama u toj ekipi, mislila sam da će mi biti mali izazov, jer nije lako putovati nekim kombijem do 3.000 kilometara, i onda noćiti u nekim zabitima. Socijalna inteligencija se tu mnogo angažuje. Nakon nekoliko dana shvatila sam u kojem pravcu to ide i bila sam zahvalna. Jer kad se trudite i osjećate zahvalnost, vi to dobivate natrag. Kada mi neko kaže "Nije do mene, do njih je" ja u to ne vjerujem. Mislim da to nije " Lijepo misli, lijepo će se desiti" nego onako što istinski nosiš u sebi, to će ti se vratiti. Živim po tome i puno radim na sebi da bih mogla reći suprotno. Ti ljudi su mene pronašli, i ja njih. Mogu reći da je izuzetno važno da vlada harmonija i da je ekipa složna, zato što smo mi na kraju disali kao jedan organizam. Od najsjevernijeg do najjužnijeg dijela smo putovali u nekom kombiju. Često smo imali  problema; i gladni i žedni, pada kiša,  sagovornik otkaže, dijete je nekom bolesno, ja u PMS-u, mislim sve je to život. Sad kako ćemo mi da se uskladimo u tome svemu a da ne trpi projekt. Uspjeli smo, ja stvarno mislim da smo uspjeli. Ja i dan danas imam grupu na Viberu i stalno se čujemo, šaljemo neke slike. Sretna sam što sam imala šansu raditi s takvim profesionalcima. 


Pričali smo o toj energiji i konstantno koristiš riječ zahvalnost. Koji je bio ključni trenutak da Naida stane i kaže "OK, sada idemo ispočetka", ne samoispočetka, nego sad idemo da vodimo malo drugačiji život, da budemo zahvalni na suncu, na ustajanju, na poslu, na ljudima koji su oko mene, zdravi i živi. Šta se to desilo u tvom životu pa si to odlučila? 

Prijelomni trenutak kada sam se okrenula psihologiji i spiritualnosti bio je 2014. godine. Već tad sam bila dugo u medijima i puno sam stvari vidjela i prošla. Ne meni je ostalo je puno ožiljaka, što je normalno, jer to se dešava svakom ko je imalo eksponiran u maloj sredini poput naše. Onda sam tako počela istraživati psihologiju, koja je oduvijek bila moj katalizator. Počele su dolaziti knjige u moj život, i jedna od njih je bila "Razgovori s Bogom" od Neale Donald Walscha. Volim reći da je ta knjiga, promijenila moj život, odnosno moju svijest i poimanje života. Mnogo ljudi zna za tu knjigu, nije to nikakva tajna.  Počela sam dublje da grizem, dublje da čitam i onda sam na kraju toliko počela da budem unutar te sfere da sam upisala psihologiju, geštalt psihologiju. Student treće godine geštalt psihologije, možda za to malo ljudi zna, ali ni ja to previše ne potenciram. Kada dobijem evropski certifikat, onda ću javno da obznanim, možda i otvorim neku ordinaciju. Uradila sam to radi sebe jer sam svjesna koliko sam sretnija ako radim na sebi i koliko će mi se život promijeniti. Primijetila sam da ljudi dobro reaguju na to, da mi se mijenjaju odnosi i da mi se poboljšava cijeli život. Posljednje četiri godine vodim takav život.



Kažu da je najteže početi raditi na sebi. koliko ljudi danas zapravo rade na sebi? Živimo u jednom svijetu koji je užurban, društvene mreže nam nameću neke novitete, one nam diktiraju neki tempo života, djevojke sve više liče jedna na drugu, brakovi se raspadaju, veze ne uspijevaju. Koliko je onda teško raditi u ovakvom svijetu raditi na sebi i živjeti tako jedan malo drugačiji život?

Mislim da to postane prijeka potreba, odnosno to je isto kao da vam voda dolazi do usta i preko glave, i onda se vi krenete lagano gušiti iznutra ili iz vana. Onda vi osjetite potrebu da napravite neki pomak. Taj pomak može naravno ići u dekadencu,  drogu, alkohol  i promiskuitet ili može ići unutar sebe. I mislim da je onda jedini pravi način za mene bio da pogledam unutar sebe. Ja ne znam odakle je došla je došla ta moja samosvijest, moji roditelji mene nisu nešto poticali, društvo još manje. Ja sam samo u jednom trenutku odlučila samosvjesno, da mogu da radim na sebi i da bi mi život bio bolji. A upravo zbog te buke, kojom smo okruženi  i kojoj smo konstantno izloženi , mislim da to više nije ni trend u svijetu, ali se itekako zahajcalo, da postoji taj "consciousness", odnosno ta svijest o potrebi  nadogradnje same sebe, odnosno istraživanja te duše. Svi koji barem malo poznaju psihologiju, znaju da slava i bogatstvo ne znače ništa nego da sve više tjeraju ljude u depresiju, da povuku okidač. To znači da ništa iz vana nam ne može doprinijeti tom bogatstvu, nego samo jedino iznutra možemo da briljiramo, pa onda će se iz vana sve još više da nam nadoknadi. Mislim da je to više meni bila potreba, nego da me je neko uputio na to ili da mi je to cool  i da sam u trendu zbog toga. 


Na čemu je Naida najviše zahvalna? 

Na samosvijesti, odnosno na spoznaji šta je život, šta je duša, šta mi je bitno. Ja nikome ne mogu reći šta je  to u životu bitno, ali vidim da ti svi neki veliki umovi koje pratim na kraju tvrde da je Izvor jedan, istina je jedna i nazivnik je isti. Kojem god Bogu da se molimo ili koja god boja kože, vjere ili nacije da jesmo, kažem da je taj Izvor, to sidro unutar nas najvažnije. Ja svaki dan upućujem blagoslov ka tome. 

Gdje će Naida biti za pet godina, deset godina? Znam da Naida ne zna gdje je za dva mjeseca ali hajde da vidimo.. 

Naida ne zna gdje je za dva mjeseca, ali veoma dobro zna gdje će biti za pet godina. Naida će za pet  godina biti sa svojom porodicom. Bit ću sa svojim mužem ili partnerom (kako god se to sad moderno nazivalo) i s djecom. Sad ne znam kojim brojem, nisam toliko freak da planiram, ali definitivno planiram porodicu i djecu, jer ih obožavam. Ta mala bića su nešto što je imperativ za mene. Da moram birati u trenutku porodica ili karijera, ja bi odmah odbacila karijeru i odabrala porodicu. Hoće li Naida biti u BiH ili u svijetu, ja to ne mogu reći i dalje. Moja namjera je bila da ostanem ovdje, da radim na promociji BiH i da trudim se nakon 15 godina života vani da ovdje ostvarim neku karijeru kao što radim i bivstvujem.  Znam da sam uzor i primjer velikom broju mladih ljudi koji žele otići odavde, koji razmišljaju "Ako ona može mogu i ja" , a nije u politici, a nema ni sponzora, a nije ni sponzoruša, pa vidi možda je i moguće.




Reci mi samo da li to znači nešto ekskluzivno za SNL magazin, Naida u nekoj vezi?

Naida ne priča o privatnom životu, Naida priča o svemu drugome. Volim reći Naida je zaljubljena u život, i onda se izrodi takva priča da Naida ima partnera ili momka, ili šta već, ali to je bla, bla, bla. U suštini nećemo pričati o privatnom životu.


Za vrijeme Sarajevo Film Festivala grad drugačije diše, ljudi su drugačiji. Šta za tebe predstavlja SFF? Sjećaš li se svojih prvih festivala, odijevanja i spremanja?

Sarajevo Film Festival je institucija i brend kao što svi znamo, ali i žila kucavica svakog od nas Bosanca i Hercegovca, pojedinačno. Kao što je Exit festival za Srbiju, Plitvička jezera za Hrvatsku ili Ajfelov toranj za Pariz. Trebalo bi u zdravom razumu i svijesti svakog našeg građanina da bude da se poštuje taj film festival. Ne samo zato što se kreiraju radna mjesta, ne zbog turista koji nas posjete ili zbog svjetskih glumaca A klase koji defiliraju crvenim tepihom, nego zato što ova zemlja zaslužuje da ima nešto po čemu će je pamtiti izvan njenih granica, a da nije vezano za prethodna stradanja, rat. SFF nije jedina stvar, ali je jedna u nizu kulture i umjetnosti onoga što nudimo. Sjećam svojih prvih festivala itekako. Bili smo mladi, ludi, zaigrani i nismo ni znali šta to znači, samo smo znali da idemo da pratimo red carpet i da plješćemo. Sve je to bilo nevino dok jednog trenutka, kad je eksplodiralo i kad sam se zatekla da svojim prijateljima u Kini, u Amsterdamu, u Južnoj Americi objašnjavam kako je to značajno, kako ja želim da ih ugostim, kako je moguće da je Angelina i Bono Vox tu; Kevin Spacey s partnerom. Taj dašak glamura kojem ne svjedočimo često u posttranzicijskim zemljama kao što je naša.



Koji je tvoj najdraži film?

Knjige su ono što nas određuje, filmovi su ono što nas određuje. Film Kevina Spaceya, "American Beauty" je meni jedan drag film, zato što ima taj psihološki rasplet, desi se nešto nenadano. Ja volim filmove, nakon kojih, isto kao nakon knjige, tri dana vas boli glava, muči vas nešto, ne znate šta je pisac  htio da kaže. Poput filma "Forest Gump", jet to su neke jednostavno kultne stvari, koje vas natjeraju na razmišljanje. Glumci poput John Travolte, Tom Hanksa, Meryl Streep, ljudi koji su inspirativni, nose neku jaku poruku.


Vrijeme je godišnjih odmora i putovanja. Daj nam otkrij neku lokaciju za koju smatraš da bi svi koji imaju priliku, sredstva i vremena da posjete, trebali posjetiti? Može biti i Bosna i Hercegovina, a šire.

Kroz projekt "BH Roadtrip" sam prvi put posjetila Krajinu, odnosno Bihać. Vidjela sam prelijepu Unu i sve te stvari koje sam vidjela su nešto neviđeno i žao mi je što to prije nisam otkrila. Promovirala sam i dvorce koje sam tamo vidjela i ljude i njihovu gostoljubivost. Apsolutno glasam za Krajinu što se tiče Bosne i Hercegovine. Što se tiče svijeta, tu bih mogla pisati roman, ali standardno Kuba je broj jedan, iako sam bila u Meksiku, Kuba je broj jedan. Tri puta sam bila u toj zemlji, vraćam se, imam prijatelje, volim njihov način života, reinkarnacijom sam mislim od tamo negdje. Havana, definitivno!   


ORGANIZACIJA: Anita Polunić

STYLING: Belma Tvico

FRIZURA: Eldin Nuhić, EN studio

ŠMINKA: Lejla Frljak, Kultura ljepote

LOKACIJA: Hotel Austria & Bosna