Znate li nekoga ko je u krizi srednjih godina?

getty images

Pripremite se! Koliko sam ja mogao istražiti, srednje doba je najmanje izučavan period ljudskog razvoja. O adolescenciji, djetinjstvu i starenju se može pronaći dosta literature i urađena u mnogobrojna istraživanja, dok je malo napisano o srednjem dobu, a posebno problemima koje ono sa sobom nosi. Zašto problemi?

Ono što me je ponukalo da napišem ili da uopće istražim ovu temu jeste zapravo vrlo ljubazan i uspješan komšija koji je pokazao (kako sam na kraju sebi i potvrdio) znakove krize srednjih godina. Meni to nije izgledalo smiješno ali svakako mi je bilo simpatično. Zašto simpatično?Zato što sam sebe mogao zamisliti u istoj ulozi. I drugi su sigurno na istom mjestu kao i on, ali to još uvijek ne znaju.


Šta sam sve saznao o ovoj temi....


Krenimo redom...


Može se pretpostaviti da je upravo to razlog čestih zabluda kod ljudi o  tome šta se zapravo dešava s čovjekovim razvojem u periodu između adolescencije i starosti. Svima je poznat pojam krize srednjih godina, ali ne i to šta ona zapravo predstavlja, a još manje čime je izazvana. Ne postoji ni jasna granica godina za koje je ona karakteristična. Uglavnom se javlja oko četrdesete godine, mada se može javiti i već nakon tridesete ili u pedesetim. Ljudi uglavnom pri spomenu krize srednjeg doba imaju u glavi sliku srednjovječnog muškarca koji napušta ženu i porodicu, kupuje crveni kabriolet i odlazi s mlađom ženom ne bi li pokušao da još jednom proživi svoju mladost. Ali, kriza srednjeg doba je mnogo više nego samo pokušaj vraćanja mladosti. Čak i onda kada ova slika jeste tačna i kada je kriza srednjih godina kod nekoga preslikani udžbenički primjer, ostaje pitanje odakle dolazi tolika želja za povratkom u prošlost i zbog čega je trenutni život osobi toliko neprihvatljiv.


Podvlačenje crte  - tako kažu


Pronašao sam tekstove u kojima se priče podudaraju. Pisalo je, a skoro identično da u onim rijetkim studijama gdje psiholozi ispituju razvoj i promjene u ovom periodu života fokus je pretežno na kriznim događajima koji se u to doba mogu desiti, na primjer razvod braka ili otkaz na poslu. Ovakvi događaji zaista jesu česti pratioci krize srednjih godina, ali ih ne bi trebalo shvatiti kao njene krajnje uzroke, što se često čini. Upravo zbog toga se kod mnogih ljudi ova kriza i ne prepoznaje sve dok ne dovede do drastičnih promjena i životnih problema toliko ozbiljnih da zaokupiraju svu pažnju  Tada se osoba usredotočuje na rješavanje krize na poslu ili u braku,  a zanemaruje ono što se najčešće nalazi u pozadini svega, krizu u odnosu sa samim sobom. Naravno, postoji mogućnost da se radi o realnim bračnim ili poslovnim problemima, ali isto tako su oni često i samo zaklon koji osoba koristi da bi sakrila realne uzroke nezadovoljstva vlastitim životom. U literaturi je navedeno da  je srednja dob period za podvlačenje crte i svođenje računa o tome šta se i koliko ostvarilo od životnih planova, pa nije ni čudno što se baš u tom periodu mnogi ljudi osjete nezadovoljno i neostvareno.


Ispitivanja koja su za cilj imala da otkriju ono što stoji u pozadini krize srednjih godina  jesu rijetka, ali ipak su pružila dovoljno materijala da sada već pouzdano znamo da kriza srednjeg doba ne znači samo nemirenje sa starošću i prolaznošću života. Suočavanje sa vlastitom prolaznošću jeste jedan od problema s kojima se ljudi u ovim godinama suočavaju, ali kriza srednjih godina je više od žalosti za mladalačkim danima, više i od poslovne i ekonomske krize ili bračnih problema. Onapredstavlja preispitivanje osobe o povezanosti slike koju ima o sebi, stavova i uvjerenja koje posjeduje s onim što u realnosti čini. Podvlačenje računa u ovim godinama ne odnosi se samo na ostvarivanje poslovnih planova i ambicija već i na određivanje stepena u kome se osoba ostvarila kao ličnost i koliko je u svom životu ostala vjerna svojim principima i idealima.


Nesvjesno sam dalje, kako zbog komšije, kako zbog članka, a kako i za sebe kao i za vas istraživao dalje. Kako prepoznati krizu srednjih godina? I došao sam do podatka da su odrasli ljudi već imali izgrađene vlastite karakteristične modele suočavanja s problemima, pa je i način na koji se sukobljavaju s krizom srednjih godina usklađen s time i može se dosta razlikovati od osobe do osobe.  Ali tu dalje kaže da ipak, postoje neke zajedničke karakteristike koje se javljaju kod skoro svih ljudi koji se susreću s ovim problemom. Pored postavljanja pitanja samom sebi kao što su "Ko sam ja?", "Da li sam načinio dobre izbore u prošlosti?" i "Šta mi je dalje činiti u životu?" tu su i:

  • Osjećanje ispraznosti i nezadovoljstva bez obzira na uspjehe koji se postižu
  • Dosadašnji način života prestaje da bude zanimljiv
  • Potreba za drastičnim promjenama u životu
  • Povlačenje od porodice i prijatelja i osamljivanje ili kretanje u određenim zatvorenim grupama
  • Zabrinutost zbog promjena na vlastitom tijelu i osjećaj gubljenja fizičke snage i privlačnosti
  • Osjećaj da se traga za nekim nedovoljno definisanim snom ili ciljem
  • Izražena griža savjesti za sve ono što se moglo, ali se nije postiglo


Ova osjećanja su, u najvećem broju slučajeva, praćena pojačanim interesovanjem za vlastiti fizički izgled, depresijom, zloupotrebom alkohola ili kupovinom stvari neuobičajeno skupih u odnosu na ranije kupovne navike te osobe.


Ko su ljudi podložni krizi srednjih godina?


Ispitivanje problema koji stoje u osnovi krize srednjih godina povezano i je i s pokušajima odgonetanja zašto su neki ljudi podložniji javljanju ove krize. Kako je i ovo psiholozima često postavljano pitanje, neki od njih su se usmjerili na ispitivanje zastupljenosti ovog problema u različitim populacijama više nego ispitivanju srži samog problema. Tako se došlo do podatka da je kriza srednjeg doba  rijetkost u Japanu i Indiji, za razliku od zapadnog svijeta. Jedno od mogućih objašnjenja ovakve razlike može biti kult mladosti koji se propagira mnogo više u zapadnoj kulturi nego na istoku. Ipak, istraživanja učestalosti javljanja krize kod ljudi su pokazala da i u zapadnom svijetu ona nije zastupljena u mjeri u kojoj se po mnogima očekuje. Nasuprot vjerovanju da je kriza srednjih godina nešto kroz šta prolaze, ako ne svi, onda većina ljudi, pokazalo se da tek svaki deseti stanovnik zapadne Evrope prolazi kroz ovaj period života preživljavajući pravu krizu. Ono što mnogi smatraju krizom zapravo su preispitivanja i prilagođavanja novim životnim situacijama koje zrelost zahtjeva, ali ipak ne toliko ozbiljni da bi ih trebalo smatrati pravom krizom.


Iako postoji pretpostavka da su za javljanje krize srednjeg doba podložniji oni nestalniji tipovi ljudi, vječiti tragači i oni skloni preispitivanjima i promjenama, istraživanja su pokazala da izražena spremnost na promjene ne mora predstavljati negativan faktor kada se radi o ovom problemu. Prilikom ispitivanja  povezanosti promjene posla ili partnera s krizom srednjih godina najupadljivi rezultat bio je da je grupa onih koji su u mladosti mijenjali poslove bila dosta zadovoljnija i manje podložna javljanju krize u zrelom dobu. Čak i oni koji su u već odraslom dobu i dalje bili spremni na promjenu poslabili su stabilniji i rjeđe upadali u krizu. 


Izgleda da je ono što je njih činilo otpornijima na krizu srednjih godina zapravo činjenica da nisu imali osjećaj "zaglavljenosti" u prethodno načinjenim izborima. Ipak, promjena partnera u zrelom dobu nije imala tako pozitivan efekt. Studija je pokazala da se ova vrste promjene čak negativno odražavala na stanje ljudi i da su oni bili podložniji krizama. Već na osnovu ovog istraživanja vidimo da odrasti ne mora značiti prekinuti sa svim traganjima i preispitivanjima. Izbori načinjeni u mladosti mogu se mijenjati i čak spremnost na takvu promjenu ima najčešće pozitivan utjecaj, bar što se poslovnog života tiče.



Različitosti nošenja s krizom kod muškaraca i žena?


Kriza srednjeg doba također nije ni samo muški problem, kako se često vjeruje. Sreće se i kod muškaraca i kod žena. Ipak, postoji razlika u tome kako će različiti polovi reagirati na krizu i koji će problemi u tom trenutku biti najupadljiviji. Kod muškaraca će najčešći "okidač" za javljanje biti problemi na poslu, dok se žene u ovom periodu više žale na nemogućnost usklađivanja različitih socijalnih uloga. Žena, kao i muškarac, u tom periodu doživljava vrhunac svoje karijere, ali isto tako mora pružati i emotivnu podršku djeci koja u najvećem broju slučajeva upravo tada prolaze kroz svoje pubertetske, odnosno adolescentne krize. Održati čvrstinu na poslu i ostati posvećen porodici često se međusobno isključuje, te je ženi teško da ostvari sve ove uloge. Između muškaraca i žena postoji i razlika u načinu na koji će se nositi krizom. Muškarci će prije bijeg od krize potražiti u vanbračnoj vezi, dok će žene za to prije koristiti plastičnu hirurgiju. Također se razlikuje i vrijeme trajanja krize, pa je prosječno vrijeme kod žena od dvije do pet godina, dok je kod muškaraca taj period nešto duži i traje od tri pa čak i do deset godina.


Svakodnevni stresovi, posao i kriza srednjeg doba


Pročitao sam da je jedan od najčešćih problema koje osobe u krizi srednjeg doba navode nezadovoljstvo poslom. Objašnjavaju da karijera, onako kako je zamišljana u mladosti, rijetko se obistinjuje u zrelom dobu, što zbog mladalačkog idealizma koji se neizbježno mora modifikovati kada se osoba u zrelim godinama suoči s realnošću, što zbog realnih, ali ipak neostvarenih ciljeva i neispunjenih očekivanja od izabrane karijere. Međutim, očigledno je da nekima shvaćanje da su načinili neke pogrešne izbore na svom poslovnom planu samo predstavlja znak za promjenu posla, dok je drugima takav pothvat isuviše zastrašujuć te ih ovo nezadovoljstvo uvlači u krizu. Koliko su rijetke osobe koje su spremne na velike poslovne promjene u zrelom dobu se potvrđuje u brojnim istraživanjima. U  razgovoru s osobama koje su u srednjim godinama i nezadovoljne su poslom rijetko se dolazi do zaključka da oni žele promijeniti svoj posao, već razgovor uglavnom ostaje na nivou žalbi na svakodnevni život, prenatrpanost poslom, prekratke rokove ili nesporazume s okruženjem. Iako ovo jesu značajni "stresori", ispitivanja su pokazala da ovi svakodnevni problemi ipak nisu povezani s krizom srednjih godina, čak mogu biti i od pomoći u prevazilaženju iste.


Za ovo često povezivanje svakodnevnog stresa s krizom srednjih godina pronašao sam i dodatno objašnjenje. Činjenica je da su ljudi u ovom dobu opterećeni najvećom odgovornošću. Mladost je, kao i starost, doba smanjene odgovornosti, vrijeme kada je dozvoljeno svoje obaveze prenijeti drugome i osloboditi se vlastite odgovornosti. Za razliku od toga, doba srednjih godina je ono kada je čovjek najodgovorniji za sve što čini, pa je, samim tim, i pod najvećim stresom.


Čini se da je, iako ima značajan utjecaj na život u srednjem dobu, stres prouzrokovan svakodnevnim problemima samo jedan od simptoma nekog dubljeg problema s kojim se osobe koje zapadnu u krizu srednjih godina bore. Psihologija nudi različita objašnjenja tih dubljih problema koji se javljaju u ovom dobu. Možda je ipak bolje reći da se ne radi o problemima koji u to doba života nastaju, već mnogo češće  o starim problemima koji u odraslom dobu uživljavaju ako u mladosti nisu uspješno razriješeni. Ovakav opis problema je prikladniji jer, iako postoje brojna objašnjenja problema zrelog doba, mnoga od njih imaju zajedničko to da se svode na neke zaostale razvojne zadatke iz prošlosti kojima se osoba u zrelom dobu vraća kako bi mogla da se suoči s izazovima koje odraslo doba nosi.


Šta je u pozadini krize srednjeg doba?


Zanimalo me šta psiholozi kažu o ovoj temi. Bilo je tamo različitih odgovora. Jedan od prvih psihologa koji se razmatrajući ljudski razvoj nisu zadržali samo na periodu djetinjstva, već su obuhvatili čitav period života, jeste Erik Erikson. Prema njegovim tezama, razvoj prolazi kroz osam faza i za svaku od njih postoji i karakteristična kriza. Ove krize su posljedica kako zahtijeva sredine, tako i unutrašnjih promjena u osobi. One ukazuju kako na biološke procese sazrijevanja, tako i na promjene u aspiracijama same osobe i u normama i zahtjevima koje joj nameće društvo. Razrješenje krize je ono što determinira budući razvoj osobe,  jer ako osoba ne uspje da se uspješno izbori s nekom krizom i da se adaptira na novonastalu situaciju, onda neće moći ni da prevaziđe bilo koju od narednih kriza koja je u sljedećim životnim razdobljima očekuju. 


Erikson je precizno prikazao svaku od kriza i ukazao na ono što se može očekivati onda kada se kriza uspješno prevaziđe, ali i onda kada su ishodi nepovoljni. Tako je, po njemu, za period samog početka odraslog doba karakteristična kriza čije uspješno prevazilaženje ima za cilj da osobu učini sposobnom za intimnost, dok u suprotnom, tj. ako ne uspje da prevaziđe ovu krizu, osoba će se okrenuti samoizolaciji. Nakon toga, dolazi odraslo doba sa svojim razvojnim zadacima. Sposobnost stvaranja je ono što po Eriksonu osoba treba da razvije u ovom periodu. Osoba s ovakvom sposobnošću moći će i da se posveti novim naraštajima, da vodi brigu o njima i uživa u tome, kao i da s njima dijeli svoje vlastito iskustvo i znanje. Međutim, ako se kriza specifična za ovaj period ne prebrodi, umjesto stvaranja doći će do zastoja. Pod uslovom da do toga ipak ne dođe, osoba može stići i do posljednje etape razvoja u kojoj je cilj razvoj vlastitog integriteta. Pod time se podrazumijeva prihvaćanje vlastitog života i osjećanje smislenosti istog. Bilo je još toga pa sam se dao u čitanje. 


Ono što je interesantno bilo pročitati jeste kako uspješno prilagođavanje na zahtjeve ovog perioda života zapravo znači da se samoprocjena i ponašanje osobe više ne zasnivaju na fizičkim kvalitetama već na intelektualnim sposobnostima, postignućima i priznanjima koje je osoba do ovih godina dobila od zajednice. Ovakvo sagledavanje sebe je nužno za adekvatan razvoj ličnosti jer u ovim godinama osoba počinje ubrzano da gubi na svojoj fizičkoj snazi i privlačnosti i na njihovo mjesto dolazi mudrost. Pod mudrošću ovaj psiholog podrazumijeva sposobnost osobe da donosi ispravne odluke i pravi adekvatne izbore među mnoštvom alternativa koje mu sredina, ili samo vlastita razmišljanja, nude.


Ja se nadam da će moj komšija nešto od ovoga pročitati. A ja sam sada spreman za ono šta me čeka.