Dvadeset godina obitelji Soprano

Na današnji dan prije dvadeset godina počelo je prikazivanje jedne od najvažnijih serija u povijesti televizije, The Sopranos.

Sopranosi su originalna drama koju je HBO producirao, nakon Oza (Chase je seriju prvo ponudio Foxu). Tokom godina postala je kulturni fenomen, milijardu hvalospjeva joj je opjevano, o njenoj veličini, o donošenju višeg standarda televiziji, o utjecajima na kasnije serije, a na kraju, o finalu se pričalo mjesecima, a Hillary Clinton čak ga je i spoofala za svoju predsjedničku kampanju.


Sopranose se moglo gledati i u svojstvu zahtjevnog i u svojstvu nezahtjevnog gledatelja. Za ove potonje tu su uvijek bile scene tučnjave, krkačine, izrabljivanja gologuzih žena u striptiz-klubovima i frajerska dobacivanja Tonyja s njegovim jatacima. Za one zahtjevnije tu je, međutim, bilo još mnogo više toga, od psihoanalize do psihodeličnog nadrealizma, od književnih referencija do filmskih posveta, od socioloških prikaza suburbanog obiteljskog života do osude mačističko-nasilnog momenta u korijenu američkog sna.



A teško je ne suosjećati s Tonijem Sopranom, prvom asocijacijom na seriju. Da, on je debela sirovina, mafijaški don koji naređuje ubojstva i mučenja, krade, vara ženu i drogira se; i točno u tome je i genijalnost serije – za takvog čovjeka navijamo. Njegov naglasak, nazalno disanje, način kako jede hranu (kako ju nabada glasno vilicom, a nožem komadiće razmješta po tanjuru), njegovi prepoznatljivi pogledi i fraze, upiranje prstom, mijenjanje raspoloženja, sve to djeluje vrlo organski i realno, vrlo živo.



U "Obitelji Soprano" nije uživala samo publika, pa i ona intelektualno zahtjevnija, već i njezini protagonisti, glumci koji su tako životno utjelovili sve te izvrsno napisane likove.