Tančící dům – Plesajuća kuća u Pragu

SNL

Kako nastaju novi simboli starih gradova, simboli - arhitektonski objekti koji su odraz potreba savremenog načina života? Zašto te građevine ili spomenike pamtimo kao asocijacije na određene gradove? Kako projektovati novu zgradu koja odražava duh vremena u kojem nastaje, a ne ugrožava kulturno-istorijsko naslijeđe koje je okružuje? Šta se dešava kada se arhitekte ne pridržavaju strogih pravila projektovanja u zaštićenim zonama po već ustaljenim principima tretiranja takvog okruženja? Odgovore na ova pitanja moguće je naći na primjeru jedne od najpoznatijih turističkih atrakcija Praga, nesvakidašnje poslovne zgrade na obali Vltave, kontroverzne arhitektonske intervencije – Plesajuće kuće (češki: Tančící dům). 


Osvježivši prepoznatljivu arhitekturu romantičnih praških ulica i trgova, Plesajuća kuća je starim obalama Vltave dala novi šarm i postala je za turiste nezaobilazna lokacija u gradu. Nakon obilaska istorijskih građevina i spomenika u staroj gradskoj jezgri, bilo je pravo osvježenje ugledati zgradu futurističkih linija i smjelih arhitektonskih formi.


Plesajuća kuća u Pragu djelo je dvojice arhitekata, Vlade Milunića i Franka Owena Gherya. Izgrađena je na uglu, na mjestu gdje se nalazila neorenesansna palata koja je srušena u bombardovanju Praga 1945. godine. Sve od šezdesetih godina prošlog vijeka postojala je težnja da se na tom mjestu napravi nova zgrada. Projektovanje nove zgrade, koja bi nosila simboličnu poruku i odražavala novi duh Praga bilo je politički obojeno i podržano od strane bivšeg češkog predsjednika Vaclava Havela koji je i živio u neposrednoj blizini lokacije planirane za izgradnju novog arhitektonskog objekta. Hrvatski arhitekta Vlado Minulić, koji živi i radi u Češkoj od 1956. godine, rad na projektu je počeo 1992. godine. Nakon što je napravio idejno rješenje počeo je tražiti međunarodno priznatog arhitektu za nastavak rada na projektovanju, u detaljima i formama zahtjevnog arhitektonskog objekta. Francuski arhitekta Jean Nouvel je odbio prijedlog za saradnju smatrajući da je površina lokacije premala za dvojicu arhitekata, ali je zato Frank Owen Ghery, jedan od najpoznatijih arhitekata današnjice sa zadovoljstvom prihvatio rad na započetom projektu. Plesajuća kuća je značajno utjecala na arhitektonski opus ovog arhitekte i poslužila je kao svojevrstan test za arhitektonske forme koje je Ghery primjenio na čuvenom Guggenheimovom muzeju u španskom gradu Bilbao. Projekat enterijera uradila je Eva Jiricina, češka arhitektica. Zajednički rad međunarodnog tima arhitekata za rezultat je imao zgradu jedinstvenu u svijetu čija izgradnja je završena 1996. godine.



Tančící dům



Šetajući obalom Vltave, uzvodno od Karlovog mosta, uživao sam u pogledu na istorijske dijelove Praga. Nekoliko minuta hoda od Narodnog pozorišta ugledao sam po mnogo čemu neobičnu građevinu koja je privlačila pažnju prolaznika. Radi se o Plesajućoj kući originalno nazvanoj Fred i Džindžer, po američkim plesačima Fredu Astaireu i Ginger Rogers. Međutim, ovaj naziv nije zaživio u svakodnevnoj upotrebi. Ideja je inspirisana plesačkim parom, gdje dvije cjeline zgrade predstavljaju dvije siluete zagrljene u plesu.



Ova forma je prepoznatljiva i običnom posmatraču jer su volumeni zgrade izvedeni tako da podsjećaju na stilizovanu ljudsku figuru. Arhitektura zgrade od devet etaža pripada dekonstruktivizmu, ali je dosta elemenata preuzeto iz principa barokne i gotičke arhitekture. Arhitekti Milunić i Ghery su stil u kojem je izgrađena Plesajuća kuća nazvali novi barok. U materijalizaciji objekta koji se prostire na površini od 5,400 m2 dominiraju staklo, čelik i prenapregnuti beton. Kupola na objektu je napravljena od čelika. Posebno su zanimljivi prozorski otvori, prepoznatljiv detalj arhitekture Franka Owena Gherya.



 Prag je poznat po arhitektonskom naslijeđu iz različitih istorijskih perioda. To slojevito naslijeđe učinilo je ovaj grad jednim od najpopularnijih turističkih destinacija i sigurno jednim od najromantičnijih evropskih gradova. Arhitektonski objekti koji čine staru gradsku jezgru su zgrade projektovane u neoklasicizmu, neobaroku, neorenesansi i secesiji, i ne razlikuju se puno od zgrada projektovanih u istim stilovima, građenih u Beču, Bratislavi, Budimpešti, Zagrebu, Beogradu i Sarajevu. Pa ipak, ni u Beču, ni u Bratislavi, ni u Budimpešti, nisam osjetio duh prošlog vremena kao što je to slučaj u Pragu. Većina fasada je sačuvana u izvornom obliku, bez savremenih intervencija, bez infrastrukturalnih adaptacija, sa često oljuštenom bojom prekrivenom slojevima prašine. 



Tančící dům  



Tančící dům



 I koliko god je Beč uglađen i ispoliran do tačke sijanja, toliko se Prag čini neposredniji i prirodniji u svim svojim aspektima. Ovdje ćete imati osjećaj da je vrijeme stalo u periodu socijalizma, ili bar da se od tada malo šta promjenilo na ulicama Praga. Ovo je važno napomenuti kako bi se moglo bolje razumjeti šta je izgradnja arhitektonskog objekta poput Plesajuće kuće mogla značiti za takav grad. Jasno, izazvala je brojne dileme i polemike. Mišljenja su bila podijeljena i među stručnjacima iz oblasti zaštite naslijeđa, kao i među stanovnicima grada. Danas, kada su rasprave u vezi lokacije i oblika Plesajuće kuće utihnule, Prag je nemoguće zamisliti bez ovog simbola. 



 Iako je prvobitna ideja bila da novoprojektovani objekt bude jedna vrsta kulturnog centra, u Plesajućoj kući se nalaze kancelarije više domaćih i međunarodnih firmi. Dok je dio zgrade sa kancelarijama zatvoren za posjete, moguće je posjetiti restoran francuske kuhinje. Pošto se Plesajuća kuća nalazi u neposrednoj blizini istorijskog centra, iz restorana koji se nalazi na vrhu zgrade se pruža prelijep pogled na Prag. Turistički obilazak grada najljepše je završiti upravo ovdje.



Uklapanje Plesajuće kuće u postojeći ambijent je u najmanju ruku upitno. Jako prometna saobraćajnica učinila je pristupnu sekvencu zgradi nesigurnom za pješake, a arhitektura zgrade ne gradi dobru vezu sa okolnim zgradama projektovanim u istorijskim stilovima. Pa ipak, Plesajuća kuća predstavlja izuzetan primjer savremene arhitekture koji ne ostavlja ravnodušnim i na kraju izaziva simpatije. Posmatrajući okruženje u kojem se zgrada nalazi, možemo zaključiti da se radi o arhitektonskoj intervenciji neprimjerenoj kulturno-istorijskim gradskim zonama. Plesajuća kuća postala je zvijezda tog dijela Praga, turistička senzacija, arhitektonski podvig i dominantan reper u prostoru. Fotogeničnost zgrade učinila ju je jako popularnom među turistima, ali je učinila i to da zgrade okruženja ne pamtimo kao pojedinačna arhitektonska ostvarenja, nego ih vidimo kao dio arhitektonskog naslijeđa potpuno drugačijeg i nezanimljivog u odnosu na Plesajuću kuću. Na ovaj način ugrožen je integritet kulturno-istorijskog naslijeđa i njegova važnost je sa jedne strane umanjena. Sa druge strane, savremena arhitektonska intervencija u obliku Plesajuće kuće oživila je ovaj dio Praga i od momenta izgradnje ne prestaje da privlači znatiželjne poglede stanovnika i posjetioca grada. 



Tančící dům  



Iako je od izgradnje Plesajuće kuće prošlo gotovo dvadeset godina, ovaj arhitektonski objekat još uvijek privlači pažnju svojim smjelim arhitektonskim oblicima i djeluje kao objekat iz budućnosti. Glavni grad Češke je vremenom prihvatio neobičnu arhitekturu Plesajuće kuće kao jednu od svojih najvećih vrijednosti. Za arhitektu i zaljubljenika u putovanja, bio je poseban osjećaj sagledati ovaj arhitektonski objekat na licu mjesta i neposredno dodirnuti jedan od simbola razglednica i turističkih vodiča Praga. Boris Trapara, u saradnji sa Firma