“Afrika” benda Toto je svjetski hit već 35 godina

SNL. Getty Images

Vjerujete li u vremenske transportacije? Bit će potrebno mnogo toga da bi nas odvuklo od najutjecajnije pjesme mekanog roka, koja je došla na vrh Bilbordove top liste u februaru davne 1983.

Besmrtnost je krajnji cilj umjetnosti i ljudi. Ideja da se stvori nešto što će nadživjeti naše fizičko i mentalno postojanje. Bubnjar benda Toto je umro 1992. i iako je nekoliko njegovih djela ušlo u dom slavnih (Lowdown od Boz Scaggs), njegov uvod za “Afriku” je nešto što i danas, čim se čuje, izaziva osjećanja. Ova pjesma je bila jedini “hit broj 1” koji je Toto ikad napravio, i to je postala 5. februara 1983. U ovih 35 godina, nacije i pokreti su nastajali i nestajala, ali “Afrika” i dalje živi. Zašto?






Pa, “Afrika” ima jedan od najboljih refrena ikada. Ono što je ludo je da je taj refren jedan od rijetkih popularnih hitova koji nema glavnu melodiju. Bobi Kimbal uđe u refren sa visokom notom, ali ostatak refrena je “ravan”. Ostatak benda ga dopunjuje, tako da u stvari sve vreme slušate isti akord. Ova pjesma je zbog toga karaoke klasik. Svako može da je pjeva. Nešto slično danas rade “Mumford & Sons” ali njihovo ime neće ukaljati ovaj tekst. Također, “Afrika” ima tri različita potpisa: Ce-mol za uvod, Be-dur za strofe i A-dur za refren. Ovo je verovatno zbog toga što je bend hteo da se pokaže kako zna šta radi, ali ne možete da kažete da rezultat ne ježi kožu svaki put.



Ne može se reći kada je tačno “Afrika” postala onakva koja je danas. Pjesma se pojavila 2007, zahvaljujući obradi kanadskog pjevača Karla Vulfa. Mada, trebalo je dvije godine da bi obrada postala hit u Kanadi, tako da je pitanje šta je odgovorno za ovaj Toto “talas”. 


Značajnije, “Afrika” je intro na Chuck Person's Eccojams Vol. 1, zastrašujuće uticanoj kompilaciji Danijela Lopatina iz Oneohtrix Point, koja je, kada je izašla 2010. godine lansirala ovaj talas distopijskih obrada čuvenih pjesama mekanog roka. Glas Dejvida Pajča koji iznova ponavlja “hurry boy, she's waiting there for you” je jedan od temelja popularne muzike u ovoj dekadi. Mi svi volimo ovakve pjesme ali u ovoj formi, “Afrika” je nostalgična kritika pakla konzumerizma budućnosti. Ali da, ova je ključna stvar. Gitarista benda, Stiv Lukater, kaže u oralnoj historiji “Afrike” koji je napravio Bilbord da “milenijalsi su preuzeli “Afriku”, kao da je “Don't Stop Believin'“. Moj najstariji sin, koji ima 30, ide po klubovima, pa me pozove i kaže mi “Stari, nećeš vjerovati. Svi polude kada krene tvoja pjesma.”



A možda i nema konkretnog razloga za popularnost i dugovečnost “Afrike”. Možda je to pesma na koju možeš ironično da se ložiš jer je relikvija osamdesetih, ali i stvarno ogromna pop pesma. Popularnost je misterija i za Luklatera, koji u istom tekstu u Billboardu kaže “da ste mi rekli da imam kitu od 20 inča, u to bih verovao više nego da će se “Afrika” i dalje slušati. Mislim, od svih pesama, baš ta?”


Od 1983. nije više bila na prvom mjestu hitova, ali i dalje se strimuje stotinama miliona puta, i na prvom mjestu je u našim srcima i dušama. Kao bubašvabe, ali ne baš tako odvratna, “Afrika” će preživjet će šta god da se desi sa svijetom. Stotine (i više) muškaraca ne može da uradi bilo šta što bi je prevazišlo.