Horor priča To kao najbolji horor film ikada

SNL

Kada je neki roman toliko voljen kao „To“ Stephen King, onda se njegova filmska adaptacija očekuje sa velikim nestrpljenjem – ali i zebnjom. Ovo nije samo prvoklasan kino hit (film je u Americi za prvi vikend zaradio fantastičnih 120 miliona dolara, što ga na ovom uzorku dovodi u red blockbustera poput „Čudesne žena“ ili novog „Spidermena“), već je i jedan sasvim pristojan film, urađen veoma brižljivo i sa dužnim poštovanjem prema književnom izvorniku.

Horor roman To objavljen je prije više od tri decenije, ali njegov značaj i utjecaj ne blijede. Naprotiv – jači su nego ikad. Dovoljno je za primjer uzeti prvu sezonu popularne serije Čudnije stvari i vidjeti koliko je djelo Stephena Kinga i dalje voljeno i inspirativno. Imajući to u vidu, ne čudi što je visokobudžetna filmska adaptacija možda i najboljeg Kingovog romana privuka veliku pažnju. Ovaj roman je 1990. već pretočen u dvodijelni TV film , ali ova prva adaptacija, bez obzira na nadahnutog Tima K. u ulozi monstruoznog klovna Penivajza i druge adute, nije posjedovala dovoljan budžet da bi na zadovoljavajući način dočarala Kingovu epsku borbu dobra i zla. Uz to, televizijsko porijeklo projekta zahtijevalo je da horor naboj bude ublažen, što je svakako doprinijelo da ova verzija ne pogodi centar mete. Angažman Andy Muschiettia kao redatelja nove, 35 miliona dolara vrijedne ekranizacije, izazvao je dosta kontroverze. Ovaj Argentinac je, naime, do sada režirao samo jedan dugometražni film – problematični horor Mama (2013) nastao pod pokroviteljstvom Guillermo del Toro, film koji jeste imao solidan komercijalni uspjeh ali koji svakako nije preporučivao ovog redatelja kao redatelja na koga treba računati. Srećom, on je ovoga puta bio na visini zadatka. Posljednjih godina i decenija bombardovani smo jeftinim horor filmovima koji, iako sasvim očigledno ne pripadaju hollywoodskoj A produkciji, imaju opsežnu kino distribuciju – u tu skupinu, recimo, spadaju serijali Paranormalna aktivnost i Slagalica strave. Računica je jasna: skroman budžet, neambicioznost i traljava izrada sa jedne strane, i veliki zarada u kinima sa druge. Malo je istinski solidnih horor produkcija koje dobace do kina – Prizivanje zla je jedan od primjera domaćinski urađenog ostvarenja ovog žanra, a To se također može svrstati u tu skupinu. U Muschiettiovom filmu je sve na svom mjestu: od odličnog rada južnokorejskog direktora fotografije, preko brižljivo odabrane glumačke podjele i odličnog rada s mladim glumcima, do muzike i specijalnih efekata koji pomažu da To isporuči potrebnu količinu šokova i jeze. Imajući u vidu da Kingov roman ima preko 1000 strana, bilo je očigledno da se ne može pretočiti u samo jedan film. Novo To fokusira se samo na ranije događaje, u ovoj adaptaciji smještene u 1988. godinu (kod Kinga je to bila 1957), što omogućava da glavne narativne linije iz romana ostanu manje-više netaknute. Naravno, izmjena je bilo – dijelovi romana koji se bave dječjom seksualnošću u filmu su samo nagovješteni, ima još promjena, ali, suštinski, predložak je prilično vjerno pretočen u film od preko dva sata. Paradoksalno, nastojanje da bude što manje izmjena u odnosu na roman pravi problem tokom prvih četrdesetak minuta filma – naših sedmoro junaka se, jedan po jedan, sreću sa naslovnim čudovištem i to posle trećeg-četvrtog susreta postaje pomalo zamorno i monotono. U romanu su ovi dijelovi „presijecani“ i „osvježavani“ segmentima koji se događaju u sadašnjosti, što u ovaj adaptaciji nije bilo moguće. Srećom, od trenutka kada članovi Kluba gubitnika zakorače u napuštenu kuću Ulici Nebolt sa namjerom da se obračunaju sa svojim košmarnim nemezisom koji svakih 27 godina izranja iz podzemne kloake i teroriše djecu u gradiću Deri, film dobija na zamajcu i napetost ne popušta do posljednjeg kadra. To je, očigledno, ponudio ono što publika želi, a nevjerovatni komercijalni uspjeh filma će, nije isključeno, pomjeriti granice filmskog horora, u smislu da ovaj žanr više neće biti studijsko siroče, već da će ubuduće u ponudi biti sve više filmova strave koji će imati pristojne budžete i koji će pretendovati na visoke pozicije u okviru godišnjih lista najgledanijih. Iz čitave priče kao najveći pobjednik izlazi redatelj. Film možete pogledati i u Cinema Cityiu.