One najjače za SNL magazin: Arijana Saračević - Helać

SNL

Danas je ona neko ko stoji iza brojnih istinitih i hrabrih televizijskih priča. Zato joj mnoge kolege godinama

Ime Arijane Saračević  Helać se veže za osobu koja je svoje iskustvo radila  u danima mira ali i danima rata. Da možete vratiti vrijeme, šta bi promijenili? 


-  Sasvim sigurno, ne bih beskrajno vjerovala ljudima. Tu sam nepopravljiva, neopravdano tolerantna i strpljiva. Profesionalno, bila bih još agilnija i drskija, istrajnija u temama koje sam obrađivala. To znači da ljude koje smo dovlačili pred lice pravde, ne bih dozvoljavala da se izvlače. Znači, pronalazila bih način da se izdignem iznad trenutnih uredničkih i profesionalnih normi. Više bih koristila svoja demokratska i građanska prava, tamo gdje profesija, ne dozvoljava. Ne mogu reći  da to nisam i do sad činila ali mogla sam više. Često idem od čovjeka do čovjeka i ukazujem mu kako neke stvari pogrešno radi. Znate, mi od rođenja pa do smrti smo sudionici korupcije. Za muštuluk da ste dobili dijete, dajete novac nekome ko je plaćen za taj posao ili kada spuštate u kabur, najdraže, dajemo novac, nekome ko je natprosječno plaćen, a prethodno smo to već platili. To su "plastični" primjeri. Užasno me boli kada se ljudi iskorištavaju i nad njima pravi nepravda. Dakle, u tom smislu bila bih čeličnija. 


Kao neko kome je istina veoma važna, koliko Vam neistina smeta u profesiji? 


Ja pripadam generaciji novinara koja jedino zna da postoji istinita informacija. Ne smijem ni da pomislim da se mladi ljudi, uče drugačije. Veoma je važno poznavati i poštovati kodeks. Mi prepoznajemo takozvana spinovanja i na taj način, mediji koji to rade, polako i sasvim sigurno, samo sebe diskreditiraju. 


Ima li toga danas? Neistine u novinarstvu. 


Naravno da ima. Nažalost. Često smo svjedoci da neki privatni mediji između sebe, vode rat zbog bliskosti političkim opcijama ili pojedincima. S druge strane ni novinarstvo, ne zaobilazi ovaj neoliberalni trenutak. Trka za profitom i opstankom, nerijetko emitira neistinu i stvara haos. 


Također ste neko ko je svojim radom i djelom obilježava vrh bh novinarstva. Pored informativnog djela, autorica ste i dokumentarnih  filmova. Šta Vas je privuklo tome? 


Kažu da se neke stvari dešavaju u pravo vrijeme. U Informativnom novinarstvu, postigla sam sve. Htjela sam jednostavno da profesionalno idem dalje i učim nešto što je za moje tadašnje godine, bilo neuobičajeno rano. Prvi dan sam u dokumentarnom programu, predložila «Politička ubistva» i krenula raditi. Bio je to izazov, ne samo za mene već i cijelu ekipu, a mislim i taj program. Šestu godinu, taj serijal u svakoj reprizi je odlično gledan. Potom su uslijedili novi dokumentarci i eto, već sedmu godinu, iznova postavljam, nove i više standarde. 


Žena ste koja zna šta želi. To su nam mnogi potvrdili. Da li su kritike ikada utjecale na Vaš posao? 


Kada se odlučite za odgovorno novinarstvo, veoma je važno znati šta vas sve čeka. Raditi na sebi i znati nositi se sa posljedicama. To nije lako, pogotovo ženi-novinarki. U jednom trenutku kada vaša priča ima smisao, nezadovoljna okolina vam daje epitete. Pokušavamo se napraviti drugačijima. Nekada nije lako jer strahujete za porodicu i prijatelje koji također trpe posljedice ali vremenom, to vam postaje potpuno nevažno. Ono što je bitno jeste to da vi znate da radite ispravan posao. Lično, volim konstruktivnu i argumentiranu kritiku. Nisam sujetna niti smatram da sam sveznalica ali glas javnosti mi je konačna kritika. 


Kako bi Vi sebe opisali kao novinarku, a kako kao ženu? 


Mislim da nema razlike. Ja živim svoj posao. Ukazujem na sve što je važno u životu. Privatno sam baš onakva kava sam u autorskom smislu, novinarka. Novinari ne smiju se kititi licemjerstvom, ne smiju imati materijalne motive, novinari moraju djelovati u interesu boljeg društva. 


Trpi li mnogo majka u Vama zbog posla ? 


Bilo je perioda kada sam istovremeno u ruci držala mobilni telefon i mikrofon. Nerijetko sam išla na terene, ostavljajući djecu sa visokim temperaturama. Nekada sam morala i da rizikujem, pa bebu povjeravala šestogodišnjem dječaku. Ili odem na službeni put na dan, pa zbog okolnosti ostanem petanest dana. Ali eto, prošli smo to i ja sam danas ponosna na svoja dva poštena i skromna momka koji su puni empatije i slijede prave vrijednosti, svjesni zapuštenog društva koji žele mijenjati. 


Da li je novinarima vrijeme prijatelj ili neprijatelj? 


I jedno i drugo. Možda ovo pitanje postavljate pogrešnoj osobi. Ja stalno čekam da porastem i uvijek govorim da ima vremena za mene. Čini mi se da sada imam energije više nego ikada. Nepokolebljivost, samopouzdanje, iskustvo su jači od  vremena. Volim mlade novinare, pune entuzijazma, one kod kojih osjećam hrabrost i ljubav prema poslu i što je najvažnije, one koji žele ići težim i trnovitim putem. Mislim da je to bolji i jedino mogući put. To je moj put, na kojem se ne obazirem na vrijeme. Trajat ću koliko me ljudi budu željeli. Veoma je važno u novinarstvu, otići u najslađe vrijeme. Ja cijeli život rizikujem i ovaj ću put. Ne želim ići nigdje. 



Šta Vas može najviše rastužiti ? 


Sve me rastužuje što nije kako treba. Djeca bez roditelja, starci, siromašni ljudi, lakomislenost i neznanje, bahatost i nekompetentnost, štele i nezaslužene plaće...Dakle, svaka anomalija u društvu me čini tužnom. 


A čemu se istinski, od srca smijete? 


Osoba sam koja voli da se smije. Uživam u smijehu i ima dana kada mi je sve smiješno i volim taj osjećaj.  On mi je jači od svih trenutnih problema koji su me snašli. Filmovi mi često donesu upalu stomačnih mišića od smijeha. Neke fotografije, koje izazovu spfisticiranu smiješnu konverzaciju među mojim prijateljima. Volim ljude s mladim duhom koji ništa ne zamjeraju. Počela sam da bježim od onih namćora koji šire otrovnu i negativnu energiju. Šta će mi u mom malom običnom životu. La bella vita.


Kada bi znali da će Vam se želja ovog trenutka ispuniti, šta bi poželjeli? 


Da živim u pravednoj i građanskoj BiH u kojoj vladaju zakoni, podjednako za sve građane. Možda zvuči patetično ali je to recept da moji sinovi, ne žive u zapuštenoj državi, u kojoj je ostala moja mladost. Znači želim da svi ulažemo u mlade, u njihovo poštenje i obrazovanje da ih naučimo važnim ljudskim vrijednostima. Želim da budu kosmopoliti i žive život kosmopolite.