Šta muškarci žele, II dio

SNL

Vahida Djedović je prema željama naših čitatelja nastavila se baviti tematikom o tome šta muškarci žele. Ona odgovara kako današnji feninistički pokreti obilježavaju muškarca, te šta muči muškarce današnjice...

„Svaka žena želi imati kontrolu nad vlastitim životom“, rekla je vještica u priči iz prošlog broja.      Kako bi preuzele kontrolu nad vlastitim životom, žene su, u nastojanju da se izbave iz tradicionalnih uloga majki i domaćica, osnovale feministički pokret, koji je u početku imao dobre osnove. Tražile su poštovanje i obezbjiedile sebi materijalnu sigurnost u slučaju da se razvedu od svojih muževa. Kada su dobile veću slobodu, stekle su i poštovanje koje je bilo rezervisano samo za muškarce. Međutim, feministički pokret otišao je  k vragu, jer su pogrešno interpretirale dinamiku muško-ženskih odnosa, insistirajući i potencirajući na tome kako su žene žrtve i društva i muškaraca kao društvenih miljenika. Emacipacija žena traje i danas, ali pravo je pitanje jesu li muškarci današnjice emancipovani i ako jesu, od čega se emancipuju?



Tradicionalna uloga muškarca je podrazumijevala da zarađuje  i da se brine za svoju porodicu. Feministice su to ocijenile kao poziciju moći, dakle, onaj ko ima novac ima i moć, međutim, tradicionalan muškarac jeste zarađivao novac, ali je bio obavezan da ga troši na svoju porodicu, dakle nije imao moć, nego je, također, bio žrtva nametnutih normi date zajednice. S tim u vezi, kontrolu nad vlastitim životom nisu imali ni muškarci, kao hranitelji i zaštitnici, niti žene kao majke i domaćice. Njihova osnovna uloga bila je u produženju vrste i očuvanju zajednice. Feministički pokret trebao je omogućiti ravnopravnost spolova i doprinijeti obostranom razumijevanju, dakle razumijevanju i muškaraca i žena. Današnji feministički pokreti obilježavaju muškarce kao nasilnike, što omogućava ženama da se bore za mnoga prava, a muškarac je i dalje ostao u tradicionalnoj ulozi zaštitnika domaćinstva i zajednice. (Ovdje ne govorim o ratnim i poslijeratnim generacijama.)



U ovom tekstu i narednim tekstovima koje budem pisala, bavit ću se problemima koji muče muškarce današnjice, a koji nisu prepoznati u društvu, odnosno društvo ne daje mogućnost muškarcima da govore o tome, jer je još uvijek u genetskom kodu društva, a samim tim i muškaraca, da se javno ne govori o ličnim emocijama. Iako smo u 21, stoljeću, još možemo čuti roditelje koji govore svom dječačiću: „De, ne plači! Nisi curica.“ Ili: „Ti si muškarac, a muškarci ne plaču.“ 


Nastavak teksta pročitajte u novom broju SNL magazina.