Izdavanje knjige #ŽeneBiH korak je ka uspostavljanju veće vidljivosti žena

Jedan od najvećih muzičara soula i funka, James Brown u legendarnoj pjesmi „It's A Man's Man's Man's World“ pjeva da je „ovo muški svijet... ali ne bi bio ništa da nema žene ili djevojke“.

Koliko li samo istine ima u tim stihovima? Žene su najveće blago ovog prolaznog svijeta, a tri mlade dame, iznimno uspješne u poljima svoga rada, Amila Hrustić Batovanja, Masha Durkalić i Hatidža Gušić odlučile su se da istraže historiju Bosne i Hercegovine, saznaju o ženama o kojima se malo znalo, a treba da se zna. Bilo da su one te koje su odlučile da se školuju onda kada to ženama nije bilo dozvoljeno, koje su bile (i jesu) ambasadorice bh. umjetnosti i kulture u svijetu; koje su se zalagale za ženska prava u vrijeme kada ona uopće nisu postojala; koje su položile svoje živote za borbu protiv fašizma, koje su postigle svjetske uspjehe u poljima svog djelovanja i koje su bile ili jesu jedno od najvećih blaga koje BiH ima. Od Stake Skenderove do Jasmile Žbanić...  


Ko su autorice knjige #ŽeneBiH?


Amila Hrustić Batovanja

Idejna kreatorica, art direktorica i jedna od autorica knjige #ŽeneBiH. Magistrica produkt dizajna na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Preko sedam godina radi kao art direktorica u oblasti marketinga i oglašavanja. Živi u Pragu.


Masha Durkalić

Istraživačica, urednica i jedna od autorica knjige #ŽeneBiH. Magistrica ljudskih prava i demokracije ERMA programa, te stipendistica UNU-GEST programa Univerziteta na Islandu. Novinarka, istraživačica, feministkinja i aktivistkinja. Živi u Sarajevu.


Hatidža Gušić

Projektna menadžerica i jedna od autorica knjige #ŽeneBiH. Završava magisterij iz ekonomije i menadžmenta. Radi kao koordinatorica projekata u Mediacentru Sarajevo, na projektima ženskih prava i medijske pismenosti. Živi u Sarajevu.



Izdavanje knjige #ŽeneBiH o prvim umjetnicama, spisateljicama, humanitarkama, narodnim heroinama, redateljicama, naučnicama, muzičarkama, doktoricama, aktivistkinjama, profesoricama i drugim izuzetnim ženama iz BiH, planirano je za 8. mart 2019. godine. Na osnovu čega ste se odlučili da sprovedete ovakvo istraživanje, te odakle je potekla ova inicijativa?


Hatidža Gušić: Inicijativa za ovu knjigu je nastala sasvim slučajno, prvo kao viralna kampanja koju smo pokrenule tokom marta ove godine, koji se u svijetu obilježava kao mjesec ženske historije. Počele smo 2. marta i narednih 30 dana smo objavljivale po jedan vizual s fotografijama i biografijama nekih od izuzetnih žena iz bh. historije. Nakon nekoliko dana, kampanja, koja se odvijala na našim privatnim profilima, postala je viralna, i ljudi su nam se javljali s porukama podrške i pitanjima kako ćemo nastaviti nakon marta. Nakon promišljanja i razgovora odlučile smo da nastavimo priču tako što ćemo ostaviti neku vrstu trajnog svjedočanstva o dijelu izuzetnih žena koje su zaslužne za prava koja uživamo danas, kako bismo obilježile i sačuvale njihova postignuća. 



Dio sredstava ste prikupili samostalno, dok je ostatak prikupljen pomoću crowdfundinga,  način finansiranja u kojem zajednica ljudi donira novac za projekte koje želi podržati unaprijed. Sam odaziv je bio i više nego zapanjujući. Uspjeli ste skupiti 513% sredstava; 23.105 dolara. Da li ste uopšte očekivali toliki odziv?


Amila Hrustić Batovanja: S obzirom na to koliko smo planirale kampanju i koliko truda je uloženo u cjelokupnu priču, svakako smo očekivale podršku ljudi, ali nikako nismo očekivale da će se to desiti u ovolikom broju. Ovo je naša prva crowdfunding kampanja i provele smo dosta vremena čitajući o tome kako da je pripremimo na pravi način. Konsultirale smo se s ljudima koji su uspješno završili svoje crowdfunding kampanje i poslušale smo sve njihove savjete. Vjerujemo da smo sve uradile “po PS-u” i svakako smo vjerovale da ćemo ostvariti 100% našeg crowdfunding cilja, međutim da ćemo ostvariti 513% - to nismo mogle ni pretpostaviti. Zapravo, mi ovaj uspjeh ne promatramo samo kroz tih 513%, nego prvenstveno kroz broj ljudi koji su nas podržali, kako donacijom na samoj Indiegogo platformi i rezervacijom svog primjerka knjige, tako i dijeljenjem informacija na društvenim mrežama, porukama podrške koje su nam svakodnevno pristizale i još uvijek pristižu, kao i kroz medije koji su izvještavali o kampanji tokom njenog trajanja, pa i nakon njenog završetka kampanje, tim više što je u vrijeme naše kampanje medijski prostor bio gotovo u potpunosti preplavljen političkim porukama jer je u toku bila predizborna kampanja.



Sama knjiga iscrpno predstavlja žene u BiH koje su se zalagale za emancipaciju ljepšeg spola, na svim društvenim poljima. Da li ova knjiga znači svojevrsnu pobjedu za rodnu ravnopravnost?


Masha Durkalić: Žene nisu ni ljepši, ni nježniji, ni slabiji spol, niti ljepše polovine, i te sintagme narušavaju realno poimanje onoga što rodna ravnopravnost jeste, a to je kreiranje jednakih mogućnosti i prilika u društvu, koje ne bi trebale da zavise od bioloških razlika. Rodna ravnopravnost u BiH, kao, uostalom, i u svijetu, nije još uvijek ostvarena i bit će potrebno još mnogo koraka, akcija, ideja i inicijativa kako bi se to desilo. Knjiga #ŽeneBiH korak je ka uspostavljanju veće vidljivosti žena, kao i korak ka poimanju rodne ravnopravnosti kao koncepta koji je ključan za napredak društva. Kroz podršku koja je izražena knjizi #ŽeneBiH tokom crowdfunding kampanje postalo je jasno da postoje i muškarci i žene koji se zalažu za rodnu ravnopravnost. To je velika stvar, jer se često kaže da rodna ravnopravnost kod nas uveliko postoji, što je daleko od istine. Inicijativa #ŽeneBiH jeste kreirana od strane žena i na njoj su radile žene, zato što je to bio način da povećamo vidljivost žena i ženskog rada. No, to ne znači da muškarci nisu bili pozvani da daju svoje prijedloge, sugestije, i da učestvuju sa svojim mišljenjima, kako bismo ostvarili/e otvoren i konstruktivan dijalog. Šireći informacije o bitnim ženama iz BiH, koje su u mnogo navrata mijenjale tok historije, uz pomoć inicijative #ŽeneBiH, nadamo se da doprinosimo podizanju svijesti o važnosti priznavanja ženskih postignuća, kako bi jednog dana i njihova imena bila jednako poznata svima, kao što su već poznata imena značajnih muških figura iz bh. historije.



Knjigu ovog tipa u BiH – prvu kombinaciju biografskih tekstova s ilustracijama, radili ste u saradnji s čak 50 ilustratorica iz BiH. Kako ste odlučili koja od mladih umjetnica i Vaših kolegica s Akademije likovnih umjetnosti predstavi jednu od žena u BiH?


Amila Hrustić Batovanja: Inicijalna ideja je bila da ja ilustriram sve žene u knjizi, ali smo brzo shvatile da je ovo odlična prilika da uključimo i druge žene u priču, da surađujemo s njima, da tako proširimo znanje o izuzetnim ženama iz Bosne i Hercegovine, te da povećamo vidljivost rada i drugih kreativki iz BiH. Žene koje su radile ilustracije u knjizi nisu isključivo ilustratorice. Tu su i dizajnerice i umjetnice, arhitektice, slikarice, vajarke, ali svaka od njih se na neki način bavi i ilustracijom. Najprije sam kontaktirala svoje kolegice s Akademije likovnih umjetnosti, te neke druge žene za koje sam vjerovala da bi nam se priključile. Zatim sam njih pitala da preporuče neku ženu koja bi mogla učestvovati, i tako se krug ilustratorica za knjigu proširio. Vrlo brzo nas je, skupa sa mnom, bilo 50. U prvim fazama su ilustratorice same birale žene koje žele ilustrirati, u odnosu na svoj senzibilitet i interesovanja, a u kasnijim fazama sam im predlagala ženu koju bi mogle ilustrirati i većina njih je prihvatila prijedlog. Ono što je bitno jeste da je svaka od ilustratorica posvetila mnogo vremena istraživanju o životu žene koju je ilustrirala i da je imala slobodu da kroz vlastitu estetiku prikaže kako je doživljava.



Zašto ste se odlučili na upravo ovaj broj od 50 istaknutih žena BiH i šta je to što ova knjiga donosi kao novu vrijednost u bh. društvu?


Masha Durkalić: U knjigu je uvršteno nešto više od 50 žena, kroz 50 biografskih tekstova koji govore o njihovim životima i postignućima. Odluka o tome koje smo žene odlučile uvrstiti u knjigu došla je nakon mnogo razgovora i promišljanja, i nije bila donesena olako. Uvrstile smo 50-ak žena zato što zbog nedostatka više resursa, vremena i mogućnosti nismo mogle uvrstiti više njih, i jer smo se negdje morale zaustaviti. Naš izbor ni u kojem slučaju nije finalan, niti je ikakvo “sveto slovo”, jer smo u sklopu diskutiranja o tome koje žene uvrstiti napravile i listu s dodatnim imenima žena iz BiH čije bi se priče trebale naći u mogućem nastavku ove knjige, ili u nekim drugim knjigama i publikacijama koje bi kreirali drugi ljudi. Drugim riječima, ovo je bio izbor nas tri, donesen na osnovu naših kriterija koji su prvenstveno bili bazirani na tome da su to žene koje su bile pionirke u svojim oblastima djelovanja i tako promijenile društvene okolnosti za druge žene, a potom i žene koje su nas inspirirale svojim djelovanjem, i još uvijek to rade. Nama bi bilo drago kada bi i drugi ljudi napravili slične inicijative, jer zašto ne bi postojale slične knjige u bilo kojoj drugoj zemlji svijeta, gradu ili lokalnoj zajednici? Knjiga #ŽeneBiH ima za cilj da na jednom mjestu objedini podatke o životima ovih žena, i pojasni na koji način su one promijenile i mijenjaju postojeću patrijarhalnu paradigmu, ali i da učini vidljivijim ženski rad, često potplaćen i zanemaren, stvaranjem baze ilustratorica koje su svojim radom doprinijele da ovo bude jedinstvena umjetnička, istraživačka i aktivistička inicijativa. 




Da li za Vaspojedinačno postoje neke preference kada su u pitanju istaknute žene BiH? 


Hatidža Gušić: Što se tiče uspjeha i postignuća žena, za nas ne postoje žene koje su bitnije od drugih. Svaki korak koji bilo koja žena napravi ka poboljšanju položaja žena je važan na putu ka ravnopravnosti. Naravno, postoje one koje su u uvjetima kada je bilo nezamislivo da žene djeluju u javnim prostorima, te iste javne prostore osvajale, mijenjale situaciju i krčile put svim ostalim ženama. Smatrane su nepoželjnim, rušiteljicama poretka, i bivate izložene javnom linču, no to ih nije zaustavilo. Postoje i one koje i u današnje vrijeme pokreću priče o temama o kojima se šuti, i time ruše stigme i odvažno koračaju naprijed. Sve njihove priče su bile inspiracija nama da započnemo rad na ovoj knjizi i da se zaista potrudimo prenijeti priče o njihovim životima onako kako zaslužuju, s verificiranim podacima, te prikazati njihova lica kroz umjetničke ilustracije. Naravno, za svaku od nas tri postoje žene kojima se divimo, s čijim se pričama poistovjećujemo, i koje su nas dirnule, ali uopćeno gledajući, preference za nas ne postoje jer su sva njihova postignuća jednako doprinijela današnjem stanju prava žena.   



S obzirom na to da ste vas tri na različitim mjestima u svijetu, kako je izgledalo dogovaranje i rad na kampanji i izradi same knjige?


Amila Hrustić Batovanja: U trenutku kada je započeo projekat #ŽeneBiH, nas tri smo se nalazile na tri lokacije na svijetu. Masha u Rejkjaviku, Hatidža u Sarajevu, a ja u Pragu. Sav rad na projektu, knjizi i kampanji, te svi dogovori su se odvijali preko Skypea, chata i e-maila. Od početka inicijative #ŽeneBiH (mart 2018.) do sada smo se uspjele vidjeti samo dva puta. S obzirom na to da svaka od nas ima svoje obaveze i poslove, većina odluka i sadržaja se kreira navečer, kada dođemo kući, te vikendom. Jako smo posvećene radu na #ŽeneBiH i u konstantnoj smo komunikaciji, kako bi svaka od nas u svakom trenutku raspolagala istim informacijama, te kako bismo planirale iduće korake. Zahvalne smo što smo svakodnevno u mogućnosti imati ovakvu “instant” komunikaciju, mada je bilo trenutaka kada smo poželjele da se nalazimo na istom mjestu i razgovaramo uživo.



Koji su Vaši budući projekti? Da li planirate izdati prošireno izdanje ili jednostavno svojevrsni nastavak knjige #ŽeneBiH?


Hatidža Gušić: Za sada se fokusiramo na to da završimo knjigu na vrijeme, kako bismo primjerke knjige mogle poslati podržavateljima i podržavateljicama u februaru 2019. godine. Naravno da bismo voljele da radimo i prošireno izdanje, kao i neku vrstu nastavka knjige, da uvrstimo još više žena, jer je 50 mali broj. No, nas tri imamo i svoje poslove, a rad na istraživanju uzima jako mnogo vremena. Priča o budućim projektima zahtijeva više planiranja i organiziranja. Naravno, mi imamo mnogo ideja i promišljamo o različitim pravcima i formatima, no ne bismo govorile o tome dok ne budemo imale konkretnije planove.