Filip Andronik & Enis Čišić: Komedija je najbolji žanr kojim možeš doprijeti do srca publike

Filip Andronik je sarajevski strip-crtač i stand-up komičar koji je u svojim šalama toliko ilustrativan da slobodno možemo reći da je savršeno spojio strip i komediju. Tvorac je prvog bh. superjunačkog stripa „Amnezija“. Enis Čišić je jedan od najboljih strip crtača s ovih prostora koji smatra da je crtanje vještina koja se uči. Ostvario je saradnju s američkim stripovskim mogulom Marvelom za koji je crtao izdanja „Avengersa“ i „Spidermana“.

I dok Enis crta ono o čemu je sanjao kao klinac, Filip je na sebi svojstven način nedavno uradio seriju ilustracija u kojima prikazuje američke superjunake Marvela i DC-ja koji su se našli u Bosni i Hercegovini. Ilustracije su vrhunske i na jedan duhovit način opisuju stanje u našoj državi kojoj ni superjunaci ne mogu pomoći. Sve i jedna ilustracija je puni pogodak u probleme s kojima se susreću državljani BiH. Filip tvrdi da superjunaci imaju svoje stereotipe, baš kao i Bosanci, te mu je spojiti ih djelovalo jako zabavno.


Strip crtač i stand-up komičar. U  kojoj se ulozi više snalaziš?


FILIP ANDRONIK: Oduvijek sam htio crtati stripove pa bih rekao da je to moje izvorno zanimanje. Stand-up komedija je došla kao posljedica želje da zabavljam čitaoce, tj. publiku, brže nego metodom „ja nacrtam strip, tražim izdavača, nađem izdavača, objavimo rad, tražimo distributera, nađemo distributera, čitaoci kupe strip, odnesu ga kući, pročitaju i smiju se mom radu“.


Kao priznati i poznati stand-up komičar da li koristiš inspiraciju za svoje nastupe iz stripa, ili je možda obrnuto? 


FILIP ANDRONIK: Upravo tako. Kolege komičari mi kažu da sam jako ilustrativan u svojim šalama i da se primijeti to prethodno iskustvo u vizualizaciji izmišljenih šala koje bi se mogle ilustrovati.


Filip Andronik



I dok nas je Filip zabavljao poput pravog stand-up komičara ispucavajući šale kao iz topa, Enis nam je ispričao kako je došlo do njegove saradnje s jednim od američkih strip mogula – Marvelom.


ENIS ČIŠIĆ: U Makarskoj se svake godine održava Mafest, festival stripa na koji je u to vrijeme često dolazio i  C.B. Cebulski, inače talent skaut iz Marvel Comicsa. Odlučio sam spremiti svoj portfolio i otići na Festival u nadi da ću imati priliku pokazati svoje radove Cebulskom. To se i desilo. Upoznali smo se, nakon čega mi je poslao nekoliko probnih strip scenarija. Naime, procedura je da izaberete jednu od tih skripti i uradite šest strana stripa. Ja sam izabrao strip „Moonknight“ i uradio test strane nakon čega sam dobio mail u kojem su me obavijestili da ću potpisati ugovor s njima i početi raditi na prvom projektu.


Kao mali crtao si Marvelove superjunake, a sada radiš za kompaniju koja ih je osmislila, tako da  slobodno možemo reći da si ostvario svoj dječački san?


ENIS ČIŠIĆ: Tako je, cijeli život crtam i maštam o tome da radim za nekog velikog strip izdavača. Kada sam bio klinac vježbao sam crtanje gledajući u radove Marvelovih umjetnika. Precrtavao sam  Spidermana od Johna Busceme, a sada sam dobio priliku da crtam „Spidermana 1“za „Avengers Millenium“ serijal koji je odštampan zajedno sa starom epizodom Avengersa od Busceme, tako da na prvoj strani ovog izdanja stoji moje ime pored onoga Johna Busceme.


Kakav je tempo rada, da li je naporno i stižeš li da ispoštuješ sve rokove koje ti u Marvelu zadaju?


ENIS ČIŠIĆ: Intenzivno je, rokovi su kratki ali se tačno sve unaprijed zna što nekad olakšava proces rada. U kontaktu sam sa scenaristom i glavnim urednikom, nakon što pročitam scenarij radim storyboard koji šaljem na odobrenje nakon čega olovkom postavljam kadrove. Kada i to urednik odobri digitalno tuširam table stripa i šaljem koloristi na bojenje. 


Enis Čišić



Filip nam je objasnio kako je došlo do ideje kreiranja prvog bh. superjunačkog stripa koji nosi naziv „Amnezija, superjunak s problemom sa pamćenjem“.


FILIP ANDRONIK: Mislim da je komedija najbolji žanr kojim možeš doprijeti do srca publike. A u tom žanru, podžanr parodije je kao harpun kapetana Ahbaba. Tako je Amnezija nastao kao lik kojim parodiram superjunačke stripove. Amnezija je lik koji nema pravo ime već samo svoj alter-ego (jer ga je vjerovatno zaboravio), nema boju na kostimu (jer ju je zaboravio) i generalno je lišen svih dodatnih detalja i u priči i crtežu osim samih elemenata potrebnih za geg-šalu. Djeca ga zato obožavaju. Što je čudno, jer je izvorno zamišljen kao strip za odrasle. A opet, kažu da on liči na mene i da ja zaboravljam kao on pa mi je zanimljivo gledati tu promjenu unutar izmišljenog karaktera.


Kako gledaš na dosadašnji uspjeh Amnezije?


FILIP ANDRONIK: Amnezija je strip koji crtam „za svoju dušu“. Crtam ga kada osjetim da imam priču koju želim ispričati. Strip postoji već duže od deset godina i ne planiram ga požurivati sve dok čitaoci ne dođu s vilama i bakljama tražiti još. 



Filip se poput svog superjunaka Amnezije nije mogao sjetiti šta još da kaže o stripu, ali je zato Enis uskočio s idejom o crtanju.


ENIS ČIŠIĆ: Crtanje je vještina koja se uči. Rodiš se s većom ili manjom  sposobnosti posmatranja svijeta oko sebe. Prva stvar koja se uči u crtanju nije kako povući liniju, nego kako promatrati forme u prirodi. Sam akt crtanja ipak počinje s idejom u našoj glavi tako da je vježbanje vizuelne memorije jako bitno za svakog crtača. 


Na Strip festu u Mostaru održao si radionice koje si nastavio i ove godine. Kakvo je interesovanje mladih za strip, te koliko je značajan Strip fest u Mostaru?


ENIS ČIŠIĆ: Udruženje Mostrip organizuje pored strip festivala i radionice za osnovce i srednjoškolce, tako da mladi imaju priliku naučiti osnove rada na stripu. Zahvaljujući angažmanu ekipe Mostripa ova vrsta umjetnosti postaje sve više popularna u BiH zbog čega i intersovanje raste. Na Festival dolaze renomirani strip autori iz regiona i svijeta i to je odlična prilika da se podigne svijest o stripu. 


Dok je Enis pričao o Strip festu u Mostaru, Filip je pokušao da nam približi svoj tretman poznatih američkih Marvelovih i DC-jevih superjunaka koji su se obreli u Bosni i Hercegovini. 


FILIP ANDRONIK: U pauzi između komercijalnih poslova htio sam nacrtati pin-up ilustraciju nekog superjunaka. Ali, što sam više razmišljao o unikatnoj temi za nju, to sam shvaćao da bi bilo genijalno da uključim neki element Bosne i Hercegovine u nju. Koji je to momenat gdje bi Superman došao u Bosnu i kako bi reagovali na njega. Ili na Batmana, Wonder Woman... Napravio sam nekoliko crteža, okačio ih na Instagram profil i Reddit i publici se svidjelo. Toliko da su htjeli još. Istini za volju, svidjelo se i meni pa sam nastavio crtati i nisam stao dok ih nisam skupio 50. Sada razmišljam kako to da odštampam pa da to bude i neka knjižica u analognom, a ne samo slike u digitalnom obliku.


Već godinama crtaš stripove za najveću izdavačku kuću stripova u Francuskoj „Delcourt“. Nema mnogo autora u BiH koji su profesionalno angažovani da sve što nacrtaju odmah ide u štampu?


FILIP ANDRONIK: Znaš ono kada kažu „kada porastem želim biti jedan u milion“? Tako je sa strip crtačima u Bosni. Profesionalno angažovanih nas ima tako malo da svaki od nas može reći da smo „jedan u milion“.  Za „Delcourt“, za razliku od vlastitih radova, crtam ozbiljne stripove s kolegom tušerom Senadom Mavrićem iz Sarajeva. Radimo po scenarijima koje dobijemo od izdavača, na albumima koji se štampaju u boji u tvrdom povezu. To su stripovi koje imaju svoju vjernu publiku koja čak hodočasti iz Belgije u, recimo Makarsku na strip festival, kako bi dobili crtež jednog od nas u svom albumu. Nakon stripa o životu njemačkog režisera Fritza Langa (najpoznatiji po filmu „Metropolis“), Senad i ja smo ilustrovali priču o posadi njemačkog tenka Tigar u strip albumu „Kriegmachine“. Pošto postoji veliko interesovanje za stripove s tematikom Drugog Svjetskog rata, Senad i ja radimo i nastavak, ovaj put o posadi američkog tenka u istom periodu.



Enis se prisjetio saradnje s Aleksandrom Brezarom na stripu „Tajna Nikole Tesle“ koji je deriviran iz istoimene kratke priče Karima Zaimovića, te koliko je to ostvarenje bitno za njega.


ENIS ČIŠIĆ: Za mene je ovaj strip jako bitan jer sam u priču unio mnogo svojih nostalgičnih sjećanja iz ratnog perioda. Karim Zaimović je pisao tekstove o stripu kao i scenarije za svoje buduće stripove u periodu kada sam ja čitao stripove i maštao o tome da radim na nekom scenariju. Imam mnogo sjećanja iz perioda opsade i želio sam vizualizirati svoje prizore grada iz tog vremena, da stvorim portret grada kakvog se ja sjećam. S druge strane, ovo je bila prilika da se oživi njegovo djelo kroz medij kojeg je Karim toliko volio.


Kakvo je tvoje mišljenje o holivudskom tretmanu stripova i snimanju, obično superjunačkih stripovskih spektakla?


ENIS ČIŠIĆ: Ja lično nisam oduševljen svim tim ekranizacijama. Postoji par naslova koji su meni lično bili dobri. Recimo stariji filmovi: Blade, Vrana i prvi X-Men Briana Singera. Uvijek preporučujem Unbreakable odM. Nighta Shyamalana. 


Konačno, Filip se sjetio da nam objasni kako se postaje profesionalni strip crtač.


FILIP ANDRONIK: Za početak, treba crtati. Mnogo. Godinama. Uz vježbanje crtanja, posjećivati i strip festivale u regiji i pokazivati radove kolegama koji su više nego voljni podijeliti svoje znanje s novim crtačima. Slušaš savjete koje ti daju, brusiš portfolio i onda te primijeti neki lovac na talente koji odnese isti velikom izdavaču. Jednom kada dobiješ priliku da ilustruješ probni scenario, sve je do crtača. Ako se potrudiš, dobit ćeš scenario i za idući album. I idući. 


Vremenom crtač upadne u neku radnu rutinu i crtanje postane posao kao i svaki drugi. Sem što to mnogo, mnogo voliš da radiš. Možeš da si namjestiš radni prostor, da slušaš muziku kakvu voliš, da radiš po svom planu... Veliki strip albumi, poput ovih koje Senad i ja radimo, crtaju se svaki po skoro godinu dana. Dobro plaćen posao, koji radiš kako i kada želiš... odakle uopšte ideja da stripovi ne koriste nikome i da se od toga ne može živjeti?!


Koji je po tebi najbolji strip ikada, da je savršena simbioza scenarija i crteža?


FILIP ANDRONIK: Ne znam da li bih baš mogao odabrati „najbolji strip ikada“ kao što se ne može odabrati ni najbolja knjiga, film, muzička kompozicija... Dva su stripa na mene imali najviše utjecaja – „Poručnik Bluberry“, kojeg sam kao mali čitao dok su ti albumi bili veći od mene, te „Danger girl“ u kojoj sam otkrio da strip ne mora biti monotonog crteža i dosadne priče kao npr. „Zagor“. Trenutno me oduševljavaju radovi francuskih ilustratorica Diglee i Margaux Motin.


Na pitanje o uzorima na polju strip crtača Enis nije mnogo dvoumio, te nam je otkrio i da je veliki fan SF-a.


ENIS ČIŠIĆ: Pored Johna Busceme kojeg sam ranije spomenuo ima par evropskih crtača koji su utjecali i još uvijek utječu na moj rad, a to su: Jean Giraud Moebius, Sergio Toppi i Juan Gimenez. Od filmova Blade Runner je na prvom mjestu. Scenarij, fotografija, muzika, concept art... Apsolutno me sve u tom filmu inspiriše još uvijek. I to nakon više od 30 godina njegovog postojanja. Od novijih filmova, izdvojio bih Annihilation i Ex Machina od britanskog scenariste i režisera Alexa Garlanda, te Under the Skin izvrsnog Jonathan Glazera. Naravno, Children of Men Alfonsa Cuarona, kao jedan od bitnijih filmova ovog stoljeća! 



Zaključivši razgovor s dvojicom najboljih bh. strip-crtača nismo mogli a da se ne osvrnemo na činjenicu da su u zadnjih skoro dvije decenije stripovi postali “zlatna koka“ holivudske tvornice snova. Koliko je Hollywood koristan u tom segmentu za strip scenu, odgovor je ponudio Filip.


FILIP ANDRONIK: „Marvel“, „DC“, “Delcourt“, ili bilo koja velika izdavačka kuća odakle god na svijetu,  predstavljaju industriju. Kao što postoji industrija auto dijelova jer postoji potražnja za time, tako postoji i industrija stripova jer postoji potražnja za time. Izdavači se trude na različite načine (pa tako i filmovima) proširiti svijest publike o svojim radovima baš kao što Coca-Cola želi da reklamama stvori požudu za njihovim napitkom. 


Raditi za velike izdavače ne predstavlja vrhunac vlastitog rada u kojem si ti u nekoj suludo povlaštenoj situaciji. Crtač tu crta jer se u ponedjeljak mora u prodaji pojaviti novo izdanje koje publika očekuje, i, u neku ruku, to je slično kao što muzičar mora do ponedjeljka završiti album, glumac snimiti film, programer završiti novu računalnu igru. 


Razlika između crtanja stripova i druge industrije je što u određenom prostoru sličice ti imaš slobodu da taj prizor ilustruješ kako želiš. I idući, i idući... I onda shvatiš da radiš što voliš i da ti tako posao nije težak. Ti na kraju uživaš radeći ga.