FICACREW: Putovanje u trajanju od 47 dana

Kad bih morao odrediti početak svoje priče, ne bih znao gdje se ta nestvarna tačka nalazi. Da li je to ta primitivna i luda zamisao da bi mogli stići do Maroka s fićom? Sređivanje vize za Alžir ili kupovanje Abarth volana kojeg nikad nisam stavio na auto? Mislim da ipak pripada danu kad sam dobio kasetofon na poklon pomoću našeg Instagram profila i osposobio zvučnike za putovanje, to jeste dan prije polaska!

Kasetaš znači puno na dugom putovanju, već mjesecima pripremam playliste na telefonu ali znam da će u petom satu dosaditi sav taj izbor tako da sam ponosan sto sam to uspio riješiti. U kolekciji nas čeka Pink Floyd, Halid Beslić, Dino Merlin, Silvana, Santana, UB40 I još dublje i još jače. SPREMNI! Da objasnim putovanje za one koji nas ne prate na Instagramu. Zastava 750 aka Fića / Fićo / Smokva nas vodi kroz avanture u razne i egzotične zemlje. Ove godine smo uspjeli stići do Maroka preko Italije, Tunisa, Alžira, Španije, onda se okrećemo u Fesu i vraćamo Evropskim kontinentom.



POLAZAK


Putovanje počinje u Goraždu 26/08 kada krećem da se nađem s prvom ekipom - Hectorom i Meritom. U Sarajevu se nalazimo u 21:00h, kiša pada i nemam mjesta za spavanje. Plan je da putujemo do Sicilije gdje ja nastavljam dalje za Tunis, a oni lete nazad za Sarajevo. Međutim, daleko smo od Palerma, čak smo daleko i od Bara gdje nas prvi trajekt čeka da pređemo Jadransko more! Dok kiša pada mi polako krećemo preko Hranjena ka Gorazdu. Prvi dan se ne pika! Krećemo SAD! Granični prelaz u Crnu goru sutradan kao i prethodne godine nije prošao bez incidenta. Fića se gasi dok predajem pasoše, kao da protestuje putovanje koje je čeka! Uz smijeh i guranje graničara prelazimo u Crnu Goru. Preko poznatih planina se krećemo prema Baru i stižemo na vrijeme za ukrcavanje na trajekt. Naravno, stižemo na vrijeme jer trajekt ustvari kasni četiri sata, ali nam to vrijeme omogućava da postavimo šator na palubi broda, stavimo sijalicu i uživamo u sviranju i pjevanju Hectora i Merite. Nisam spomenuo da sviraju i pjevaju od Flamenca do Sevdalinke? Gdje god da se nalazimo pažnja pripada fići i njima. Sprijateljujemo se s mnogim ljudima na trajektu i to je ustvari jedan veliki razlog putovanja. Upoznavanje i razumijevanje drugih ljudi. Kroz sva putovanja učimo od drugih i dijelimo sebe!



ITALIJA


Italija nas dočekuje sa suncem nakon burne noći na trajektu. Fića se ipak vraća na svoje jer, kao što vjerovatno znate, Fiat 600 jeste ustvari prethodnik Zastave. Obilazimo turističke destinacije kao što su Alberobello i Polignano a Mare. Za ne povjerovati kako su interesantne destinacije! Ali gdje god se pojavimo kamere se okreću prema nama. Sad smo se već ispraksirali tako da je skoro sav prtljag na galeriji fiće, što nam omogućava mnogo više mjesta za komfor u autu. To ipak privlači mnoge ljude s raznim pitanjima. Jedno pitanje koje se uvijek ponavlja jeste ‘odakle ste?’ Odgovor Bosna i Hercegovina oraspoloži ljude i pitanja samo nastavljaju dalje. Dok putujemo spori smo, ne samo jer je auto sporo, već što je neka mjesta teško napustiti zbog interesovanja o nama. Merita i kasnije Lejla me pitaju kako mi se da ponavljati iste odgovore iz dana u dan!? A ja samo zamislim kako bi meni drago bilo vidjeti nas! U Italiji stižemo na moje omiljeno mjesto za kampiranje tokom putovanja. Mjesto za spavanje počinjemo tražiti svaki dan kad se sunce spusti i zasmeta mi dok vozim. Kako bi uštedjeli pare i imali bolje doživljaje, često gledamo da postavimo šator. Ovaj put smo se usrećili jer je mjesto kao iz bajke. Hector je zadužen za hranu (ipak je polu Francuz) a Merita i ja za estetičke ljepote, tj. postavljanje šatora, puhanje madraca, postavljanje stola (skateboard) itd. Treba se potruditi i zaći iza turističkih ćoškova da nađeš autentična mjesta!


Tokom putovanja kroz Italiju sam imao samo jednu želju, da vidim Etnu. S Fićom osvajamo vulkane svijeta! Etna se nalazi na Siciliji koja nas je oduševila svojom jednostavnom ljepotom. Svaki ćošak krije nešto nama nepoznato, ali njima svakodnevno. Kasnimo na Etnu jer se zadržavamo u malim talijanskim gradovima koji nam nude nevjerovatni gelato i divne plaže. Etna me ipak ostavlja bez daha! Kako i ne bi, njena veličina, tamna snaga koja se vidi na utjecaju koje ostavlja na živote ljudi koji žive na njoj... Divno! Te noći nalazimo kamp u 2 ujutro, a već sutra moramo stići u Palermo. Jedno malo putovanje od 250 km koje fića podnosi katastrofalno! Čak nam Giovani na raspolaganje daje svoju garažu i sav alat za korištenje da bih uspio promijeniti prednji ležaj. Stižemo u Palermo – Fića stiže na teritorij “mafije”, ali srećom trajekt me čeka i ukrcavam se dok guram auto da bih ga upalio. Napuštam Meritu i Hectora tu da se odmore od odmora. Oni ostaju još četiri dana i javljaju da uživaju i odmaraju u istoj lokaciji duže od osam sati!



TUNIS


Fića dostignula Afričko tlo! Ali prvo trebamo da pređemo preko granice! Savjet od Fićacrew; ni u kojem slučaju ne govorite da ste fotograf na ‘ovakvim’ granicama, ali i na granici nalazim prijatelje. Mladi Tunižani mi pomažu i prevode šta trebam da radim pa mi kasnije šalju slike preko Instagrama. U Tunis ulazim na guranje i na tri klipa. Do svog Riada (tradicionalne kuće nekadašnjih velikana) imam 22 km a uspijevam prijeći šest do mehaničara. Sad već počinjem da razmišljam o situaciji. Trenutno se nalazim u industrijskoj zoni u Tunisu s fićom koja ne radi, bez da znam arapski ili francuski jezik. Sreća moja pa je mehanika  skoro ista gdje god da si. Pokazujem prstima, zvukovima, crtežima šta trebaju da rade i problem se malo zakrpi ali zato imam poziv kod starog elektroinžinjera bez tri prsta da dijelimo grožđe zajedno. Naravno, kako odbiti! Daje mi biznis karticu i pokazuje mi svu svoju opremu za popravke dok je fića na prašnjavoj ulici s otvorenim prozorima. Dobro došao Amare u Afriku.


Prijatelj Pantelis Antoniu će se pridružiti u ovom afričkom izdanju Fićacrewa! Pantelis ili Pants je momak koji ima interesovanje za umjetnost, poeziju i stara auta. U glavnom gradu u Tunisu nalazimo se u centru medine. Medine su nazivi za ‘stari grad’ koji se mogu nalaziti u sjevernoj Africi, a sama riječ znaci grad. U medini se nalaze mnoge male uličice sa sličnim divnim vratima i džamijama starim i do 1300 godina. U tim istim medinama se nalaze djeca koja su nam opljačkala fiću! Ipak smo previše upadljivi! Nakon kratkog susreta, slikanja i dijeljenja naljepnica omladini fića gubi svoj kasetofon! Pa zašto baš to?! Razočaran sam bio, ali sam ih razumio. U gradu punom Astrama, Focusima i magarcima, ipak zelena Zastava 750 s naljepnicama, bijelim gumama i kasetofonom je veliki mali mamac! Sretnem ja svoga prijatelja opet tokom boravka u Tunisu i vidim njegovo biciklo sa Fićacrew naljepnicama na svakom mogućem dijelu! Ali sta raditi, organizovana mala banda. Samo mi je krivo sto se nismo slikali. U Tunisu steknemo prijatelja Aymena, a to je momak koji nije napustio svoju državu,a zahvaljujući knjigama ima mnoštvo znanja. Vodi nas kroz zabačene dragulje medine u Tunisu i objašnjava nam o političkoj, društvenoj, vjerskoj i zdravstvenoj situaciji u Tunisu. Na primjer, mene je iznenadilo da je postajao zakon do 2011. godine koji je zabranjivao ženama da nose maramu u državnim uredima, fakultetima, čak i na ulicama. Saznati takve detalje dok se shisha puši, a čaj ćejfi, u medini Tunisa za mene je bilo veliko iznenađenje. Bilo je svega u Tunisu, ali neke stvari se bolje prepričavaju nego pišu!



ALŽIR


Svakim danom se sve više približavamo ulasku u Alžir… “Nemoj sine u Alžir, tamo nije sigurno”, “Molim te, čuvaj se u Alžiru”, “Ipak ti ne znaš šta te tamo čeka”...Čeka nas grah na granici! O Alžiru smo čuli sve i svašta. Ljudi uzimaju svoje predrasude i samo ih guraju dalje u svijet, a moj savjet vama je - sami okusite i odlučite. Kad smo prelazili  granicu u Alžir najeli smo se graha što je spremila jedna divna žena od graničara, pojeli smo kaktus (Opuntia), i ,naravno, slikali se s uniformisanim graničnim policajcima. Dobro došli Pants i Amar u Alžir! Dok napuštam ovakve događaje  tokom putovanja, uvijek se pitam kako ovo dokazati ljudima koji nisu bili tu? Uz pomoć slika, video klipova i nekoliko zakletvi ubijedim porodicu i prijatelje da je istina! Nadam se i vas! Moram spomenuti ležeće policajce u Alžiru. Ako jednog dana budete imali priliku voziti u Alžiru, mislim da se nećete pokajati ako koristite autoputove. Na sporednim ulicama ležeći policajci su česta pojava. U Fići sam ‘slabih’ kočnica i s još slabijim ubrzanjem - to je katastrofa! Čuvajte se ležećih policajaca,a ne stojećih.




Alžir nas je oduševio svojim prijatnim ljudima i historijom. Obišli smo gradove kao Constantine koji su Rimljani osvojili od Berbera prije čak 2000 godina! U tim mjestima se vide ostaci davnih civilizacija i kulture, mostova i dvoraca! Nas su gradovi oduševili jer smo dolazili s malo ‘zagađenim’ očekivanjima. Upoznajemo Omara, Mehdija, Didin, Moniku i još jednog Aymena. Momci i cure koji su ponosni na svoju državu i žele nam pokazati sve najljepše u njoj. Zadovoljstvo nam je primiti njihove preporuke i pomoć. Spavamo pored mora u šatoru, u apartmanu u Algiersu, u hotelu u Jijelu, pa čak malo i u fići dok čekamo policiju na kontrolama. Da bi izašli iz Alžira na vrijeme, znači prije nego što viza istekne, moramo se ukrcati na trajekt u Oranu 16. septembra koji kreće za Španiju. Sad se mnogi pitaju zašto ne nastavimo zapadno prema Maroku? Već od 60-ih godina ta regija ima problema s graničnim lokacijama, nezavisnosti teritorija pa nadalje, tako da su granice između Alžira i Maroka zatvorene od 1994. godine. Idemo ka Andaluziji!



ANDALUZIJA


Toplo, opušteno, europski – dobro došli u Andaluziju! U Španiju ulazimo kroz luku u Almeriji i tu nas čeka finalni član Fićacrewa, Lejla! U naše putovanje ulazi malo više organizacije i prva pomoć! Krećemo brzo prema Granadi gdje nas čeka prijatelj Ado iz Goražda! Uputio nam je poziv prije četiri sedmice i naravno kao svaka normalna osoba, stižemo s fićom pred njegov prag! Granada i čitava Andaluzija u Španiji su destinacije iz snova.


PIŠE LEJLA: Dok se iz zvučnika glasno čuje “Jenny from the block”, ja ne mogu pogled skinuti s prekrasnog krajolika, neba i brda oko nas. Vozimo se fićom prema Granadi, ali naravno ne autoputem nego preko neke “planinske ceste”. Ima nas četvero u autu, a pošto je vjetar jak, pokrili smo se dekicom i pjevamo zajedno u sav glas. Na trenutak zatvaram oči, prisjećam se svakog detalja tog posebnog dana, koji je počeo s turom kroz Alhambru u Granadi. Pun je informacija o prošlosti te regije, Islamskih vladara, uništavanja i ponovnoj gradnji. Uz malo bijesa, jer ipak nismo ušli u najpoznatiju sobu u Alhambri, karte se naravno uzimaju na mjesec dana ranije.



Sjećam se slijedeće šetnje sa Shirin kroz Los Cahorros. Nas četvero, bez konkretne destinacije i s tamnim oblacima iznad glave ulazimo u kanjon rijeke Monachil. Bez opreme ali s vrećom za spavanje (koja nam je poslije služila kao spas), avanturistički gen ili je jednostavno ludost. Snažan pljusak nakon kojeg smo se zavukli u jednu pećinu i slušali kišu kako pada. Ubrzo se pomiješao i naš smijeh, kroz priče, viceve i psihoanalizu. A tom mirisu ljetne kiše se pridružio i okus divljih smokvi, nara i slatkog grožđa, kojeg smo brali na putu kroz Andaluziju. Sjećam se Amarovog pitanja: “Brži put do grada - ili ipak preko planine?” i našeg odgovora: “Znaš kuda. Planine!”. To je bila istinski jedna od najboljih odluka, jer se pred nama pojavio tako lijep krajolik da sam sebe na kratko pitala da li ja to sanjam. Kad smo stali na najvišoj tački i pogledali oko sebe sunce koje je polako zalazilo i sa sobom ponijelo najljepše boje, zagrnuti dekicom, niko od nas nije progovorio riječ.



Eto, toga se sjećam i želim da to dobro čuvam u sebi, jer za ovakve dane se u biti i živi, zar ne?


Još uvijek nismo stigli do najdalje tačke našeg putovanja – Maroka! Lejla i ja krećemo prema Gibraltaru da bi opet preplovili u Sjevernu Afriku, a Pantelisa ostavljamo u Malagi. Pantelis je zaslužio svaku pohvalu kao član Fićacrewa! Ulio je malo sabura i ćeifa u naša jutra sa svojom omiljenom cigarom, kahvom i knjigom.


MAROKO


Maroko! Ljudi nas zaustavljaju na putu, mašu, slikaju i taguju slike na Instagramu. Divne reakcije ljudi koji me podsjećaju na Tunis i Alžir. U Maroku imam mogućnost da sjednem na magarca dok Marokanac vozi fiću. Ako se sjećate Nasrudina Hodze, sve će vam se samo reci. Na putovanju prolazimo kroz medine u gradovima kao što su Tetouan i Chefchaouen. Chefchaouen je plavi grad. Grad koji je obojen u plavo da se ljudi osjećaju bliži Bogu jer je to kao odsjaj neba. Grad gdje smo upoznali Hassana, koji je proveo s nama četiri sata šetajući i razgovarajući (za malu cijenu). Ali najdraže sjećanje Maroka nam se dogodilo na putu prema Fesu gdje smo upoznali Adila. Adil je vlasnik restorana “Zvijezda” i koliko smo mi razumjeli i okusili, ekspert za Tažin,slično zemljanom saču. Kakvo divno gostoprimstvo i prijateljstvo smo uspjeli sklopiti za tri sata druženja. Doduše, pomogla nam je atmosfera, hrana, pun mjesec, Google translate i Lejlin Francuski.  Tokom putovanja prema Fesu ja sam uslikao svoju omiljenu fotografiju putovanja. Onaj divan osjećaj kad trčis u nečiju poljanu da se dovoljno udaljiš,a od sreće ne primijetiš traktor koji se kreće prema tebi, eh ta slika! Zeleno se preliva u zlatnu, što duže putujemo prema jugu, prilazimo pretpustinjskom krajevima Sahare. Svi nam pružaju savijte da moramo otići do Sahare i naravno to je jedan životni san ali … ne na Fićacrew 18. putovanju! Stižemo I gubimo se u Fesu u roku od sedam minuta. Naša najdalja tačka na mapi i za Fićacrew veliki uspjeh.



Ostvarili smo ono što smo naumili, a sad valja doći kući. U Fesu možete naći najstariji fakultet, najveću medinu u svijetu i izgubiti se u divnim sokacima gdje samo magarci mogu nositi teret jer auta nema. Boje, zvuci i mirisi medine u Fesu nas tri dana očaravaju, i taman kada misliš da se znaš vratiti kući moraš dati 20 Dirhama momku koji tvrdi da se zove Muhamed Ali da ti pokaze put. U prodavnicama ulazimo kao nevini turisti, a izlazimo kao Berberi jer smo se cjenkali do iznemoglosti. Super igre, šale i upoznavanje raznih životnih iskustava ljudi koji žive cijeli svoj život iza zidova svoje medine!



POVRATAK


S otvorenim srcima i puno ponosa, okrećemo se prema BiH. Naravno Adil nas čeka sa specijalitetom koji se sastoji od slatkih dunja, teletine, marokanskih začina i puno ljubavi. Nažalost nemamo vremena da noćimo jer nas trajekt čeka u 10 am iz Tangier Med prema Barseloni, putovanje koje traje 32 sata. Međutim dolazi nevrijeme u putovanju. Čak i danas se pitamo o uzroku mog lošeg stomaka tokom ovog dijela, o alergiji koja mi je iskočila po rukama, nogama i generalnog manjka motivacije za dalje kilometre! Daleko smo, bolestan sam i vjetar puse u našem pravcu. Lejla i ja već tri dana putujemo iz Barcelone prema Azurnoj obali, s malo napretka. Vjetar je za fiću, kao i brdo veliki izazov. Da stavim u kontekst; max brzina (~ 114km/h) - vjtar u našem pravcu (~ 64km/h) jednako je = SPORA VOŽNJA! Montperllier nam je presudna tačka gdje se nakon brze kafa-pauze odlučimo uputiti za Cirih. Nas je ova odluka vratila u život jer smo jedva čekali da vidimo te prirodne ljepote Francuske, Švicarske i Italije. Opet nas priroda privlači, a naravno i Cirih gdje se nalaze Lejlini najbliži. Kroz Francusku prolazimo kao TGV (Francuski Brzi Voz) i uživamo u pejzažu i gradićima koji samo vide malu zelenu iskru kako fura kroz poljane.



U Švicarskoj je fića dobila dvije kazne za BRZU vožnju! To ustvari još nije potvrđeno jer nisu stigle na adresu tako da se nadam da neće doći… shhhh! Ali šta reći o zemlji koja predstavlja metaforu za nešto precizno i uređeno, ali ona nosi i svoju ‘divlju’ stranu u Alpama. Sa fićom smo se Lejla i ja uputili preko šest pasova (planinskih prelaza), s ukupnom vertikalnom visinom od 10,000 m! Naljepnica ‘Passo Dello Stelvio’ već dvije godine stoji na prozoru fiće s namjerom da ćemo ga jednom osvojiti. Nakon penjanja na skoro 3000 m nadmorske visine, uz više od 75 serpentina prelazimo u Italiju i ulazimo u finalni, balkanski dio putovanja. Slovenija nas dočekuje s divnim prizorima jezera Bled. Zatim brza pauza u Ljubljani da se pozdravimo s velikim brojem prijatelja koji su došli da nas vide, i uvjere da smo preživjeli sav ovaj put u fići! Zagreb mi je jedna od omiljenijih destinacija gdje nas uvijek srdačno ugosti moja tetka Džemka, tetak Esed i Nejra! S napunjenim baterijama, 12-og oktobra, nakon 47 dana, 8000 km, bezbroj uspomena se vraćamo u našu dragu Bosnu i Hercegovinu!


Teško mi je zaključiti ovu priču, jer već razmišljam o budućim avanturama. Fićacrew 2018 je samo odskočna daska za Fićacrew 2019. Ako imate prijedlog, bujrum na naš Instagram profil i pošaljite poruku!   <3 #ficacrew