Nermin Delić: Poezija je odabrala mene

Genij je osoba koja se povezuje s visokim kvocijentom inteligencije, dok prema rimskoj mitologiji genij prati čovjeka od trenutka začeća do njegove smrti. On s njim dijeli sve njegove radosti i žalosti. Postoje ljudi koji imaju sposobnost mijenjati živote drugih kao i svijet, međutim da li je inteligencija ono što ih izdvaja od drugih ljudi. Istraživanja su pokazala da se genijem smatraju ljudi koji su kreativni i imaju hrabrosti da ono što zamisle sprovedu u djelo bez obzira na sve.

To je nešto s čim povezujemo Nermina Delića, bosanskohercegovačkog književnika koji ove godine osvaja nagradu za genija godine. Nermin je sa samo 17 godina osnovao balkansko online takmičenje poezije „Mili Dueli“. Kao najpopularnije online takmičenje na Balkanu u rasponu od šest godina dobio je preko 10.000 prijava, od čega je izloženo više od 2.500 pjesama, što uključuje 1.000 književnika. 


„U ocjenjivanju pjesama razmišljamo o mogućem utjecaju autora na balkansku zajednicu. Tražimo otvorene ljude i nekoga ko je nevjerovatan pjesnik, ali i pacifista i kosmopolita“, rekao je Delić.


Iako je rođen pred sam kraj rata, Nerminu je bilo teško gledati mržnju između mladih ljudi koji nisu učestvovali u ratu. Bio je svjedok mnogim nacionalističkim komentarima kako na društvenim mrežama tako i licem u lice. Poeziju je vidio kao sredstvo kojim će izraziti svoju ljubav prema pisanju i svoja osjećanja. 


Ono što Nermina izdvaja od drugih književnika u Bosni i Hercegovini je što je veoma mlad napravio takav uticaj na društvo da je američki magazin „Forbes“ objavio članak o njemu. U nastavku pročitajte šta Nermin kaže o tom članku, o svom projektu i šta za njega predstavlja ova nagrada.


Rodio si se pred  kraj rata, da li je to uticalo na tebe?


Naravno. Naime, otac koji je do rata bio fudbaler, za vrijeme rata je ostao bez noge, a majka je bila ranjena. Izgubili smo i nekoliko članova šire porodice. Dakle, vrlo nezahvalna platforma za odrastanje. Rođen sam dan nakon što je u Srebrenici počinjen strašan zločin protiv čovječnosti i zbog toga, uvijek s nekom tugom dočekujem svoj rođendan. Rat donosi odlaske i nikad nije pravedan. Međutim, moji heroji su se izdigli, a motivacija u meni je s godinama rasla da svoju energiju usmjerim na ostvarenje nečega što bi bio jedan razlog više da ljudi nikad ne ratuju ponovo na ovim prostorima. 


Po tvom mišljenju, hoće li se ikada ljudi riješiti predrasuda vezanih za rat?


Hoće! Ljudi se sve više obrazuju, izdvajaju se iz grupa. Težnja za individualnošću danas pobjeđuje sve težnje za udruživanjima. Sve više se cijeni čovjek kao jedinka, a sve manje organizacije ljudi. Naravno, ljudi sa „ratnom bolešću“ nikad neće prežaliti one koje su i ono što su izgubili. S time se, naravno, moramo nositi, no, mladi ljudi koji dolaze su spremni za međunarodne saradnje više od starijih i mislim da su društvene mreže uveliko doprinijele da ljudi prošire svoja shvatanja i vidike. 


Možeš li nam reći nešto više o svom projektu „Mili Dueli“ ?


Mili Dueli su online balkanski kontest poezije koji su, kroz šest sezona, promovisali oko 1000 književnika iz balkanskih zemalja i dijaspore. Akcent se stavlja na podizanje svijesti za čitalaštvo i poticanje i izdvajanje onih koji su najperspektivniji pjesnici. Istovremeno, djelovanjem međunarodnog žirija sastavljenog od renomiranih umjetnika, oživljava se javna književna kritika balkanske književnosti. Sezone se organizuju na ljeto, a sastoje se od pet eliminacionih krugova, gdje se pjesme učesnika nađu u duelima i glasovima čitalaca i žirija se određuju oni koji prolaze u naredne krugove.  



Odakle ti inspiracija za tako nešto?


Način života koji sam vodio tada me inspirisao. Već s četrnaest godina sam osvojio priznanje u Srbiji za poeziju, tako da sam do sedamnaeste već imao izvjestan krug prijatelja širom Balkana. Svaki dan sam, u svome gradu Jajcu, prolazio pored zgrade Drugog zasjedanja AVNOJ-a u kojoj je nastala bivša Jugoslavija. Od djetinjstva sam pokazivao liderske sposobnosti, a jednomjesečnim boravkom u Sjedinjenim Američkim Državama i učešćem u programu mladog liderstva američke ambasade koja me odabrala, dodatno sam ojačao i stekao potrebno samopouzdanje. Poželio sam da stvorim nešto što će biti model funkcionisanja u zajednici i primjer pozitivne međunarodne saradnje, koja nam je neophodna na Balkanu. 


Da li je bilo teško osnovati takmičenje kao mladi 17-ogodišnjak? Da li si naišao na neke prepreke?


U suštini, nije bilo teško. Što si mlađi, s manje doze straha ulaziš u sve poduhvate. Punog srca, velikih ideja i racionalnim pristupom, ništa se nije učinilo kao nepremostiva barijera. Naravno, naročito u počecima sam mogao pročitati i pokoji komentar kako nije uredu da se umjetnost ocjenjuje, no, kasnije, kada su upoznali misiju projekta, ti isti ljudi su mi se javljali sa željama da pristupe istom. Lično smatram da se književnost ne može vrednovati samo ako nemaš čula.  To je bar jedna od najljepših stvari koja podilazi svim kritikama, jer svako percipira drugačije. Jedno znam, da se nisu desili Mili Dueli u mom životu, jedan dio moje ličnosti bi sigurno ostao neostvaren. 


Kada je novi konkurs?


Konkurs će, već tradicionalno, biti raspisan u februaru. Ljepota takmičenja je u tome što svi koji pišu mogu poslati svoju prijavu, bez dobnog ili bilo kojeg ograničenja. Naredna sezona će zadržati isti format takmičenja, ali će rad sa žirijem biti još inovativniji i zanimljiviji. Pripremamo nešto sjajno!


Koji je sljedeći korak za „Mili Dueli“?

 

Pošto smo na Balkanu napravili mrežu književnika koji su u svakodnevnoj komunikaciji, u narednom periodu ćemo i dalje raditi na širenju poznanstava književnika regiona.  U planu je i nova zbirka poezije svih učesnika i njena promocija širom Balkana. Ostavlja se i velika mogućnost za prezentovanje priče o projektu i samog projekta i u drugim zemljama, te aplikacija istog na zanimljive evropske i svjetske festivale, gdje se projekt već pokazao kao značajan učesnik. 


Zašto baš poezija? 


Ja sam odabrao medicinu, a poezija je odabrala mene. 


Kakav je osjećaj čitati članak o sebi u Forbes magazinu?


Osjećam se ponosno iz više razloga. Od svih učesnika festivala u Austriji, a bilo ih je nekoliko stotina, dopisnik Forbesa je bio izričit i odlučio je pisati o mom projektu i o meni. Prijatelji mi kažu da sam i previše skroman u realnosti, ali evo, sad ću neskromno reći da taj članak vidim kao uvod u sve ono što planiram uraditi za svoju državu i naše narode širom Balkana.    


Da li u Bosni i Hercegovini ima nade za pjesnike?


Pisanje je ovdje hobi. Piše samo onaj ko zaista voli književnost. Nešto poput problema, javlja se nesrazmjer čitalaca i onih koji pišu. I tu dolaze Mili Dueli kojima je veliki fokus na čitaocima. Blog je ove sezone, tokom ljeta, posjećen preko 200 000 puta, a 8 000 čitalaca svakodnevno i vrlo ažurno prate objave na društvenim mrežama.  Dakle, naravno da postoji nada, mi smo zemlja darovitih ljudi, a sudbina je ta koja drži ključeve u svojim rukama i otvara vrata.  


Imaš li neki savjet za mlade pjesnike u Bosni i Hercegovini, i regionu?


Djelujte na svim mjestima gdje vas ljudi razumiju i podržavaju! Umjetnost nema religiju niti bi trebala imati granice. One postoje samo u ljudskim umovima i protiv njih bismo se trebali, u ovom slučaju, boriti. I da... prijavite se za učešće u Milim Duelima 2019!


Za kraj, možeš li nam reći koliko ti znači ovo priznanje genij godine?


Dobio sam nekoliko fantastičnih internacionalnih priznanja, ali ovo je najveće priznanje koje sam dobio u svojoj zemlji. Istovremeno osjećam i ponos i čast, odgovornost i želju da opravdam ovo nevjerovatno priznanje koje je upotpunilo najuspješniju godinu moga djelovanja.