Tri sočna književna izazova koja morate pročitati ovog proljeća

Još uvijek smo na početku 2019. godine, a ako u januaru ili februaru niste donijeli neke odluke, sad je odlično vrijeme da to napravite.

Nova godina znači i nove početke. Pa hajde da vas inspiriramo da u ovoj godini imate dovoljno vremena i strpljenja da pročitate nove sočne naslove. Zašto? Zato što je danas čitanje postalo luksuz kojeg se ne želimo odreći. U nastavku vam donosimo listu knjiga koje su zasigurno vrijedne vaše pažnje.


Adrijan Čajkovski – „Deca vremena“


Posljednji ostaci ljudske rase napustili su Zemlju na umoru, u očajničkoj potrazi za novim domom među zvijezdama. Prateći stope svojih predaka, oni otkrivaju najveće blago prethodnog doba – svijet teraformiran i pripremljen za ljudski život. Ali u tom novom raju nije baš sve potaman. U dugim godinama otkad je planeta bila napuštena, rad njenih graditelja urodio je katastrofalnim plodovima. Planeta ih ne čeka netaknuta i nenaseljena. Njeni novi gospodari pretvorili su je iz utočišta u najgori košmar čovječanstva. Sada su dvije civilizacije na putu prema sudaru, i obje isprobavaju granice onog što su spremne da učine kako bi opstale. Dok sudbina čovječanstva visi o niti, ko je pravi nasljednik ove nove Zemlje?



Ahmet Ümit – „Ubojstvo sultana“


Priča se odvija u Istanbulu, a započinje kad profesor povijesti Muštak Serhazin primi telefonski poziv od Nuzhet, žene koja ga je dvadeset godina ranije napustila i otišla živjeti u Chicago. Kad ga ona nakon dva desetljeća nejavljanja ležerno pozove na večeru, kao da su stvari među njima posve normalne, Muštak doživi snažan emocionalni stres. Muštak pati od rijetkog poremećaja, gubitka kratkotrajnog pamćenja – kad iskusi snažno uzbuđenje događa mu se da na nekoliko sati izgubi pojam o vlastitom identitetu i o onome što je radio ili gdje je bio. Nakon telefonskog poziva Muštak gubi svijest, a kad ponovno dođe k sebi ustanovi da se nalazi ispred Nuzhetinog stana. Vrata su otvorena i on ulazi i zatječe Nuzhetin leš. Nuzhet je ubijena otvaračem za pisma na čijoj je dršci tugra sultana Mehmeda Osvajača.



Guzelj Jahina - „Deca Volge“ 


U romanu Deca Volge Jahina priča priču o njemačkom Povolžju – živopisnom, autentičnom, stvarnom svijetu koji su stvorili došljaci u tuđoj zemlji, svijetu koji je danas izgubljen u prošlosti. Ovo je također priča o tome kako velika ljubav rađa strahove u našem srcu i u isto vrijeme nam pomaže da ih prevaziđemo. U svom prvom romanu, koji ju je munjevito proslavio, i koji je već nakon godinu dana od objavljivanja bio preveden na trideset jezika, našavši se na vrhu po broju osvojenih književnih nagrada u svijetu, Jahina nas je odvela u Sibir, otkrila nam ono tatarsko u sebi, u Rusiji, a može se reći, i u svima nama. Ovoga puta ona uranja čitaoca u hladnu vodu Volge, u vlažnu mahovinu i treset, i njena "narodna misao", duboka kao Volga, napipava ono njemačko u sebi, u Rusiji, a može se reći, i u svima nama. U romanu su, zapravo, u prvom planu ljubav, smrt, rađanje, podizanje djece, ali i historija, politika, rat i stvaralaštvo.