Očevi, sretan vam vaš dan!

Očevi su u zadnjih nekoliko desetljeća postali važan faktor u odgoju djece, jer više nisu isključivo zauzeti radom i zaradom za obitelj, već su se tradicionalne uloge oca i majke prilično promijenile.

Dvije su priče o tome kada se slavio prvi Dan očeva. Prema nekim podacima, prvi Dan očeva slavio se 19. prosinca 1910. u državi Washington. Žena Sonora Smart Dodd dosjetila se načina na koji je željela obilježiti i proslaviti svojeg samohranog oca dok je za Majčin dan slušala propovijed u crkvi 1909. godine. Osjećala se kao da majke dobivaju sve priznanje za odgoj djece, te je smatrala da i očevi trebaju dobiti svoj dan jer su jednako bitni u odgoju djece.


Sonorin je otac bio itekako poseban. William Smart, veteran građanskog rata, ostao je udovac kada je njegova supruga umrla za vrijeme poroda šestog djeteta. Sam je podizao šestero djece na maloj farmi u Washingtonu. Kako bi mu pokazala zahvalnost za sve teške poslove i ljubav koju je William dao njoj i njezinoj braći i sestrama, Sonora je odlučila da bi trebao biti dan na koji bi ljudi slavili sve očeve poput njega.


Druga priča nam govori da je prvi Dan očeva održan još daleke 1908. u SAD-u nakon velike rudarske katastrofe u kojoj je poginulo više od 250 očeva. Jedna kći koja je ostala bez oca u toj katastrofi zamolila je lokalnog pastora da održi misu za sve njih.


Ubrzo se proslava proširila i po drugim gradovima Sjedinjenih Američkih Država, a nije dugo trebalo da se proširi na cijeli svijet, ali ne slavi svaka zemlja na isti dan.


Redovito ljudi osjećaj unutarnje sigurnosti vezuju za oca. To je onaj osjećaj da nam netko drži leđa, da nismo sami. Taj osjećaj ostaje dio nas, ugrađen je u nama i neotuđiv je. To je ona važna dimenzija koju dijete dobiva od oca koji je stabilan, svoj, snažan, i dijete se osjeća zaštićeno i podržano.  S druge strane, slika oca koji ulijeva strahopoštovanje, koji je grub i oštar, koji kažnjava, kod kojega ljubav trebamo zaslužiti i zaraditi, nije nikoga baš usrećila. U ideji strogosti ima dio koji je i dobar. Naime, otac koji jasno i kategorično postavlja granice daje djetetu jedno iskustvo koje je puno važnije od podučavanja dobrom ponašanju i discipliniranja. To je iskustvo roditelja koji ima sebe, svoj stav, koji ima snagu, pa iz toga i svoje osobne granice. To iskustvo daje mogućnost djetetu da tu energiju ugradi u sebe i sutra postane osoba koja također ima sebe i svoje granice.


U nastavku vam donosimo zanimljive i duhovite video clipove s tatama koji će vas oduševiti i poslužiti vam kao inspiracija.