Mahir Mujić: Odličan je osjećaj pomagati drugima

Uspjeh se može odrediti i kao stalno širenje sreće i progresivno ostvarivanje ciljeva.

Izbor muškarca godine BiH tijekom godine prati uspjehe muškaraca, a one najbolje na kraju godine nagrađuje. Mnogo faktora određuje da li je čovjek uspješan ili ne. Uspjeh se može odrediti i kao stalno širenje sreće i progresivno ostvarivanje ciljeva. Uspjeh je sposobnost da ispunite svoje želje s lakoćom. Često se na uspjeh gleda kao na proces koji zahtjeva težak rad i trud. Biti uspješan također znači u sebi imati element samospoznaja i samosvijesti. To je uvijek bio preduslov unutarnjegzadovoljstva  i uspjeha  u životu. Da bi  ostvarilivrhunski  uspjeh, potrebno  je spoznati samog sebe i  otkritinajdublje  uzroke svog trenutnog raspoloženja i načina razmišljanja. Potrebno je steći uvid u sve ono što je potaklo i utjecalo na formiranje vašeg karaktera od najranijeg djetinjstva.  Morate otkriti zbog čega na izvjesne situacije i ljude reagirate na određeni način. I tek tada kada budete razumjeli i prihvatili sebe, počet ćete napredovati i na drugim životnim planovima. To su ujedno i karakteristike koje treba da posjeduje dobitnik najvećeg priznanja ovog Izbora.


A jedna od najbitnijih karakteristika jeste biti human, dati društvu lekciju kako se treba boriti i za sebe ali i za druge. Biti uzor u zemlji koja teško prihvata uzore.  Sve gore navedeno smo prepoznali u Mahiru Mujiću koji je ove godine poslao najplemenitiju poruku, a to je «Biti čovjek, uvijek!»



Tko je Mahir Mujić? Kako biste se opisali u nekoliko rečenica?


Rođen sam prije dvadeset sedam godina. Trenutno živim i radim u Sarajevu. Smatram se običnim dečkom koji teži ka ispunjenju svojih ciljeva. Moji ciljevi su skromni ali jako korisni. Tužan sam kad čujem da kažu da je Bosna i Hercegovina zemlja raznolikosti. Za mene nije. I zbog toga je moj rad u ovoj godini postao prepoznatljiv. 


Kakve uspomene imate iz djetinjstva? 


Moji su roditelji iz Konjica, u Konjicu sam živio do završetka srednje škole. Prilikom mog rođenja došlo je do određenih problema i zbog istih sam rođen u Sarajevu, a meni još kao klincu jedina želja je bila da živim u gradu gdje sam rođen. Početkom 2010. godine sam i zvanično došao u Sarajevo gdje danas živim sa suprugom i četverogodišnjim sinom. 


Da li ste tada znali da ćete biti posvećeni i predani svome radu?


Sve zasluge za svoj današnji rad dugujem svojoj starijoj sestri. Ona je s nepunih osam godina oboljela od dijabetesa. Roditelji su svu pažnju posvetili njenom ozdravljenju, a ja sam uvijek bio tu i trudio se biti najveća moguća podrška. U periodu 2013.-2015. godine veći dio brige o njoj sam morao preuzeti ja. Počela je gubiti vid na oba oka. Roditelji su uveliko bili istrošeni, kako financijski, tako fizički i psihički. Nakon pet operacija odrađenih u Zagrebu i Beogradu doktori su uspjeli spasiti jedno njeno oko. Ona danas živi sretno sa svojim suprugom i kćerkicom. 


Ona je ta koja mi je oduvijek govorila da imam najljepše oči na svijetu, oči koje rješavaju svaki problem i ja sam obećao sebi da ću učiniti sve da riješim njen problem. I uspio sam. Na to sam najponosniji.





Ove godine medijski naslovi su govorili o Vama i Vašim djelima. Otkud ideja da prodajete svoje kilometre?


Život je danas jako brz a pogotovo kada ste Mahir Mujić i želite ostvariti puno toga i pri tome pomoći drugima. Oduvijek sam se bavio sportom i atletikom. Ali zbog cijele priče oko sestre i roditelja, sport je pao u drugi plan. Kada tome dodate stres i nezdravu ishranu, onda se jednog dana probudite sa 100 kg. U februaru 2017. godine sam odlučio posvetiti pažnju sebi i vratiti se u „normalu“. Za deset mjeseci aktivnog treninga izgubio sam 15 kg. Volim trčati, tako da sam se za Novu godinu nagradio novom opremom i tako je počela moja životna priča.  


14.01.2018. odlazim na Vrelo Bosne gdje NGO Maraton ima druženje i trku na 9 kilometara. Tu upoznajem Tomislava Cvitanušića i ostalu ekipu iz kluba. Tomislav mi predlaže da trčim polumaraton u Splitu 25. februara. Prihvatio sam taj izazov i evo danas u debitantskoj sezoni imam pet polumaratona, desetak manjih trka na 5 i 10k, te jedan maraton u Zagrebu koji sam završio za 3h 29min što mi je donijelo 23 mjesto na rang listi svih finišera u BiH za ovu godinu.


Početkom aprila sam trčao trku na 5km i prodavao svoje kilometre za djecu s autizmom. Akciju su mogli raditi svi trkači u sklopu EDUS-a, a moj cilj je bio da skupim 500 KM. Tada sam zahvaljujući Facebook prijateljima skupio 900,00KM i osjetio sam da je to ono što želim da radim. U 2018. godini sam skupio preko 15.000 KM.


Koliko Vas ispunjava to što činite dobro za druge?


To ispunjavanje ima više faza. Jako sam sretan kad ljudi prepoznaju moj rad i trud i kada budžet moje aukcije raste. Dešavalo se da priliv novca stane na dan ili dva, pa se zapitam gdje sam napravio grešku. Jako puno je stvari na koje moraš misliti, sve mora biti javno i transparentno, „crno na bijelo“. Nažalost ljudi su navikli na prevare, zloupotrebe, a ja želim da Mahir ostane Mahir. Puno rada, truda, stresa i treninga stoji iza jedne akcije ali mi je srce puno kad se sve uspješno završi. Ponosan sam kad znam da sam pomogao nekome.





Pretpostavljamo da imate veliku podršku svojih najbližih Koliko Vam znači ta podrška?


Mnogoooooo mi znači njihova podrška. Imamo odličan odnos i prije svake humanitarne akcije se posvjetujem s porodicom. Kada sam trčao iz Sarajeva do Banja Luke  predlagali su mi da me prati doktor i fizioterapeut, a ja sam htio da to budu moj otac, amidža, te najbolji prijatelj. Oni su bili ti koji su mi dali pravu snagu i ovom prilikom im se zahvaljujem za sve što su uradili za ta četiri dana.


Mnogi su slijedili Vaš primjer kada su humanitarni poduhvati u pitanju. Koliko Vam to imponuje?


Velik broj ljudi mi se javilo jer su i oni htjeli pomoći na neki način. Prodavali smo slike, dresove... Imponuje mi. Više je razloga. Prvenstveno sam sebi dokazao da se sve može kada to iskreno želiš. Shvatio sam da postoje dobri ljudi koji su spremni pomoći drugima, te da se poštenim radom i dobrom voljom može uspjeti u našoj zemlji. A ono što mi najviše godi je kada mlađe generacije u meni vide uzor, kada pričaju sa mnom o trčanju, humanitarnim akcijama.


Kakav je osjećaj pomagati drugima?


To pitanje trebate postaviti svim onim ljudima koji su uplatili novac na moj račun a koji je proslijeđen za bolesnu djecu. A takvih je bilo preko 250. Nikad nisam rekao koliko sam ja osobno donirao novca, niti ću. Taj ću podatak sačuvati za sebe. Novac koji prikupim prodajom svojih metara/kilometara dolazi od ljudi koji su pokazali svoju humanost i veliko srce. Znači da sam ja u cijeloj toj priči spona između njih. Osjećaj je odličan. 





Kako provodite svoje slobodno vrijeme?


Imam vrlo malo slobodnog vremena. Pored posla, treninga i ostalih obaveza, jako malo vremena mi ostane za odmor. Subota je nekako postala moj dan za odmor. Svaki slobodni trenutak koristim da se posvetim svojoj supruzi i sinu. I on će jednog dana biti dobar atletičar,sljedeće godine počinje s treninzima. 


Koji je vaš najveći životni cilj?


Imam više ciljeva. Kada pričamo o sportskim, cilj je da završim maraton ispod tri sata; da završim full triatlon jednog dana i postanem Ironman. Znam da je to sve ostvarljivo do 2020. godine. Imam u planu i jednu veliku humanitarnu akciju koju bi trebao realizovati uskoro, no za sad je sve na papiru. Imam velike ciljeve kao što vidite, ali zdravlje mi je na prvom mjestu. 


Vrlo uspješna godina je iza Vas. Kada biste imali mogućnost da je proživite opet, da li biste nešto mijenjali?


Ne, sve bih napravio isto. 


U kojem trenutku u životu ste bili najponosniji?


U trenutku kada sam postao otac. Jako volim djecu i samo želim da su sva djeca svijeta živa i zdrava. Svako jutro kada se probudim zahvalim Bogu što sam živ i zdrav. Ponosan sam na taj svoj mali ritual. Život prekratko traje. Trebamo cijeniti svaki trenutak, dan proveden s našim voljenim. Jer život je jedan i treba ga živjeti. 





Šta Vas najviše rastuži?


Kada dobijem poruke na Facebooku da je nekome potrebna pomoć! Jako često dobijem takve poruke. To je nešto što me rastuži. Rastuži me trenutno stanje našeg društva. Nadam se da će jednog dana biti bolje. 


Šta za Vas predstavlja pojam ostvaren muškarac?


Po mom mišljenju ostvaren muškarac je onaj koji je prije svega muškarac u svojoj kući. To je muškarac koji posveti svoje vrijeme svojoj edukaciji, sportu i prije svega, pošten je. Onaj koji zna raspolagati novcem, te onaj koji ne zavidi drugima.


Prijatelj se s prethodno nagrađivanima Muškarcima godine. Koliko je prijateljstvo s njima utjecalo na Vas?


Tomislav Cvitanušić je prije svega gospodin. Mnogo mi je pomogao i to radi i dana. Ima posebno mjesto u mom srcu, zasluženo. Kada je proglašen Muškarcem godine 2016, bio sam sretan zbog njega.  Čast mi je biti Muškarac godine nakon Tomislava i Amela Kape koji također radi odličan posao.





Jednoglasnom odlukom proglašeni ste Muškarcem godine 2018. Hoćete li se truditi biti uzor drugima i u budućnosti?


Bio sam jako iznenađen kada

 sam dobio obavijest da sam ja Muškarac godine 2018. Sve što sam do sad radio bilo je od srca i bez ikakve financijske dobiti. Cilj mi je bio pomoći drugima, a vi ste to prepoznali. Hvala vam što ste pratili moj rad i dodijelili mi ovo priznanje koje mi puno znači. Nastavit ću još bolje i jače.