Od subkulture do mainstreama

U narednim redovima upoznajte momke koji su odlučili da svoju ljubav prema ovoj vrsti umjetnosti prenesu na druge ljude i pokažu koliko tetovaže i pirsinzi zaista imaju utjecaj na naš identitet.

Umjetnička slika koja visi na vašem zidu vremenom može biti uništena, ali tetovaža je nešto što na koži ostaje uglavnom do kraja života (ako se ne odlučite za lasersko uklanjanje iste). Ljudi tako umjetnost nose sa sobom svakog dana, ona postaje dio njihovog tijela, njihova koža koja priča priču i održava njihov identitet koja na bolji način prikazuje njih kao ličnost. "Tamo gdje Duh ne vodi ruku umjetnika, tamo nema umjetnosti. Tamo gdje misao ne radi zajedno sa rukom, tamo nema umjetnika.", rekao je Leonardo Da Vinci. Tetovaže su od svojih početaka pa do danas prošle fazu evolucije tako da ih danas  s pravom možemo nazvati najvidljivijom umjetnošću u svakodnevnom životu.  

          

Praksa modificiranja tijela tetoviranjem ili bušenjem prisutna je još od davnina, te dokazi o tome postoje diljem svijeta. Postavlja se pitanje šta je to natjeralo ljude da 'označe' svoje tijelo? Modifikacije su u mnogim zajednicama dio kulture, te su rađene kako na muškarcima i ženama, tako nekada i na djeci. Međutim, kulturno obilježavanje svoje zajednice nije jedini razlog zbog kojeg se ljudi odlučuju na ove trajne promjene na svome tijelu. U različitim društvima oni imaju različita značenja. Tetovaže su često povezane s duhovnošću, moći te rodom. Posljednja dva desetljeća, percepcija tetovaža i pirsinga je doživjela znatnu promjenu kako unutar tattoo industrije, tako i u društvu i percepciji tetovaža. 


Ono što se nekada smatralo znakom pobune, subkulturnom aktivnošću, danas postaje dio popularne kulture. Društvo danas tetovaže i pirsinge prepoznaje kao dio nečijeg identiteta, i može se opisati kao forma samoizražavanja koja ima neko značenje i priču koja je veoma individualistička. Zbog toga potpuno ista tetovaža može imati drugačije značenje različitim osobama. Istraživanja su pokazala da više od 20% stanovnika bilo koje države danas ima barem jednu tetovažu, a mladi između 18 i 29 godina čine skoro 40% te brojke. U narednim redovima upoznajte momke koji su odlučili da svoju ljubav prema ovoj vrsti umjetnosti prenesu na druge ljude i pokažu koliko tetovaže i pirsinzi zaista imaju utjecaj na naš identitet. 



Možete li nam objasniti naziv Ötzi tetoviračnica, i kako ste došli do tog imena?

Tetoviračnica je ime koje nam se vrtjelo u glavi već neko vrijeme i svidjelo nam se pošto zvuči domaći, ali i unikatno  u isto vrijeme. Ötzi je bila ideja našeg prijatelja/ grafičkog dizajnera koji nam je ovo ime predložio uz riječ tetoviračnica, te smo to dvoje spojili i dobili savršeno ime za naš studio. Ötzi je, inače, najstarija pronađena mumija s tragovima tetovaža na svome tijelu. Savršen spoj, Ötzi Tetoviračnica.



Koliko je teško pokrenuti vlastiti biznis u Bosni i Hercegovini?

U Bosni je teško pokrenuti bilo kakav biznis, ali uz pravu ekipu nije ništa teško! Imamo odlične artiste koji su i ranije zajedno surađivali i znamo kako ovaj proces teče, te nam je bilo mnogo lakše u samom početku.



Posjećujete razne tattoo konvencije diljem Europe. Koja je razlika u tetoviranju tamo, i kod nas u Bosni i Hercegovini?

Razlika u tattoo scenama u BiH i vani je ogromna, prvenstveno radi toga što je tamo tattoo kultura već tradicionalna stvar koja se gaji generacijama, a mi smo tek pioniri ove naše domaće scene.



Kako Sarajevo utiče na vaš rad?

Sarajevo vas u isto vrijeme može demotivisati i pokrenuti, ovisno kako ga doživiš. Trebalo je mnogo truda da se ostvari neki opušteniji pristup tattoo svijetu i da se razbiju predrasude koje su ovdje ukorjenjenje. Sarajevo je još zatvoreno za neke norme koje su u svijetu postavljene u ovoj industriji, ali tu smo da to promijenimo!



Harris 

Haris Sarajlić



Kada i kako si počeo da se baviš tetoviranjem?

Tetoviranjem sam se počeo baviti početkom 2016. godine. Na nagovor rođaka kupio sam opremu za tetoviranje. Govorili su mi da imam dar za crtanje, te da ga probam iskoristiti. Nakon što sam nabavio opremu, prve tetovaže su bile odrađene na tom istom rođaku, koji mi je dao potpunu slobodu nakon čega sam se oslobodio nervoze i uspio prenijeti svoj stil i ideje na kožu. Sve poslije toga je težak i komplikovan put ka uspjehu koji smo do sada ostvarili.



Šta tetovaže i tetoviranje znače tebi lično?

Tetovaže za mene predstavljaju unikatan način da se izdvojim iz mase, te da preko njih iskažem određene emocije i strasti koje posjedujem. Mislim da je veoma lijep osjećaj posvetiti se nekome tokom procesa tetoviranja,jer se osobe se inače otvore i kao rezultat bolje razumijemo njihovu potrebu i svrhu tetovaže koju radimo. To također rezultira boljim razumijevanjem njihovih ideja i tako rezultat na kraju bude još bolji.



Kako bi opisao svoj lični umjetnički stil?

S obzirom na to da sam završio srednju školu za arhitekta, kao i da sam pohađao fakultet za grafički dizajn, mislim da se moj stil dosta vrti oko linework-a i dotwork-a. Stalno sam crtao određene motive uz korištenje linija, bez sjena ili nečega slično, što sam na kraju uspio primijeniti u tetoviranju. Također volim eksperimentirati s raznim stvarima tako što ukomponujem svoj stil uz drugi i na kraju dobijem savršen miks.



Gdje pronalaziš inspiraciju za svoj posao?

Inspiraciju pronalazim u kolegama s kojima radim i od kojih svaki dan mogu nešto novo da naučim, kako o tetoviranju tako i o drugim stvarima. Mislim da je također velika inspiracija kada vidite da ste nekome popravili dan s novom tetovažom, pogotovo ako je osoba emocionalno vezana za nju, i trudite se da takvih momenata bude sve više. Također na to utiču i moji sponzori ( InkCare, WearBalkan ), kao i RedBull i Jägermeister, zbog čije podrške znam da sam na pravom putu i radujem se budućim suradnjama s istim. Ne želim zaboraviti spomenuti FMJam ekipu, koja me je prihvatila u svoju ekipu u oktobru 2017. godine kao svog tattoo majstora, te mogu reći da mi je to možda i najveća inspiracija do sada. Biti dio tako velikog pokreta je bio san, i čast mi je što ih mogu predstavljati u svom svijetu, svijetu tetoviranja.



Tetoviranje se nekada smatralo subkulturnom aktivnošću, a sada se čini da je postalo veoma mainstream. Koje je tvoje mišljenje o tome?

S obzirom na to da se u Bosni i Hercegovini tetovaže teško prihvaćaju od određene skupine ljudi, meni je čak i drago da je postalo mainstream. Drago mi je jer se stanje u vezi tetovaža iz dana u dan normalira i sve su više prihvaćene, te ljudi vide da tetovaža ne utiče na sposobnost čovjeka da bude ono što jeste.



Koji je posljednji trend u tetoviranju koji si primijetio da je sve više zastupljen?

Najviše sam primijetio da se danas rade minimalističke tetovaže, uglavnom crne boje koje veoma jednostavne i clean/jednostavnog oblika.



Kako komentiraš naše društvo? Da li je još uvijek previše prisutan negativan stav prema tetovažama?

Stanje u vezi našeg društva prema tetovažama je podijeljeno na više slojeva. Još uvijek imate javne ustanove, pa čak i privatne biznise gdje se čovjek ne može zaposliti s naušnicom, a kamoli tetovažom, dok je preko granice skroz druga priča. Kad god bi otišli raditi van Bosne i Hercegovine vidjeli bismo da su tetovaže normalna stvar u društvu i nema nikakvog hejta ili omalovažavanja osoba s istim. 



Tko je Harris u privatnom životu? Koji su tvoji hobiji? Šta radiš u slobodno vrijeme?

Volim da putujem, igram igrice, i tako se usput i odmorim. Kada imam više slobodnog vremena, volim da crtam ili se družim s prijateljima ili djevojkom. Naravno, uvijek najviše vremena i truda izdvojim za usavršavanje studija, i pronalaženju novih ideja i inspiracije za isti.





Shex 

Jasmin Šehović



Kako si odlučio da je baš tetoviranje put kojim želiš ići?

Pa može se reći da je tetoviranje izabralo mene. Sticajem okolnosti bio sam jedina osoba u ekipi koja je znala da crta, tako da kad smo dobili prvu handmade tattoo mašinu, bilo je nekako najlogičnije da ja budem taj koji će je isprobati. Bila je to ljubav na prvi pogled!



Šta je to što najviše voliš tetovirati i kako pristupaš dizajniranju posebno naručenim tetovažama?

Najviše volim raditi stilove kao što su: new school, japan i black and gray realizam, a ako nemam već spreman dizajn obično volim da razgovaram s klijentima i pokušam napraviti nešto na obostrano zadovoljstvo.



Postoji li nešto što nikada ne bi tetovirao na nekoga?

Nikad ne bih radio simbole koji veličaju fašizam, nacizam ili neke ideologije s kojima se lično ne slažem.



Koliko misliš da su tetovaže privatna stvar, a koliko javna, tu za druge ljude?

Tetovaže bi trebale biti privatna stvar, jer je tako ova kultura i počela, međutim danas ima mnogo više motiva i razloga zbog kojih se ljudi tetoviraju, tako da to zavisi od osobe do osobe.


Da li si primijetio promjene u demografskom profilu ljudi koji se dolaze tetovirati, od tvojih prvih dana do danas?

Naravno. Kad smo počinjali bilo je mnogo drugačije, neki zatvoreni krug ljudi, pretežno s druge strane zakona. Danas nema profila osobe koji nema neki tattoo i mnogo mi je drago što je to tako.



Koja ti je najdraža stvar u tvom poslu?

Najdraža stvar mi je ta što mogu ljudima nanositi bol i ispitivati ih o intimnim stvarima, jer se ne mogu koncertirati na bol i na laganje u isto vrijeme, pa bude jako smiješnih i interesantnih stvari. Osim toga, volim taj lifestyle tattoo zanata, jer je mnogo kompleksan, težak i jako zanimljiv! 



Koliko tetovaža ti imaš? Imaš li u planu neke nove?

Trenutno ih imam dovoljno. Moje tijelo još uvijek nije u cijelosti prekriveno tetovažama, te se volim nagraditi tetovažom. Nadam se da ću ih imati mnogo više u budućnosti.



Tko je Jasmin u privatnom životu? Koji su tvoji hobiji? Šta radiš u slobodno vrijeme?

Ja sam jedna veoma obična osoba koja pored tetoviranja najviše uživa u muzici. Imam bend koji mi služi kao neki ispušni ventil već deceniju, te mi je to jedina stvar koju mogu nazvati hobijem s obzirom na to da nemam previše vremena da se upuštam  u neke druge aktivnosti.




Erva 

Ervin Nevesinjac



Koliko dugo se baviš tetoviranjem? Možeš li nam reći nešto o svojim počecima?

Tetoviranjem se bavim već petnaest godina. Počeo sam tako što sam kupio mašinicu i počeo tetovirati prijatelje i rodbinu. Pohađao sam umjetničku školu tako da sam imao još jedan razlog da se iskušam u ovom tipu umjetnosti.



Tko te najviše inspirira u poslu?

U poslu me inspirira siva svakodnevica. Mnogo zanimljivih stvari se može vidjeti na dnevnom nivou. Svaki dan je novi projekt, i nikada ne znate na kakav motiv i inspiraciju možete naići.



Postoji li nešto što ti se ne sviđa u tattoo svijetu?

Jedina stvar koja mi se u tattoo svijetu smeta jeste cover up. Po mom mišljenju, cover up nema smisla, osim ako niste popunili cijelo tijelo. Također ne volim kada ljudi više prate trendove, nego svoje ideje.



Možeš li opisati tetovaže koje ti radiš? Koje su ti najdraže, u kojima uživaš dok ih radiš?

Iako radim razne stilove, ono što radim se mijenja iz dana u dan. To su uglavnom tetovaže rađene u crno-bijeloj tehnici. Najčešće radim black and grey realizam, ali ni ostali stilovi mi nisu strani.



Da li misliš da postoji razlika između nekoga ko se odluči za malu ili nekoga ko se odluči za veliku tetovažu?

Veličina je možda bitna u nekim drugim stvarima , ali kada govorimo o tetovažama ona zaista nije relevantna. Svaka tetovaža ima svoju savršenu veličinu, tj. veličinu u kojoj ona najbolje izgleda.



Da li postoji neki osjećaj zajedništva među ljudima s tetovažama?

S obzirom na to da sve veći broj ljudi ima tetovaže, one ih često znaju spojiti, tj. stvoriti taj osjećaj zajednice, neke porodice. Kako neke spajaju, neke mogu i rezultirati konfliktima, čiji su primjer huliganske tetovaže.



Da li je istinita tvrdnja da postaješ ovisan o tetovažama odmah nakon prve?

Definitivno. Rijetki su slučajevi kada ljudi urade samo jednu tetovažu i nikada ne požele još. Mnogo je veći broj onih koji 'se navuku' i nastave da se tetoviraju.



Tko je Ervin u privatnom životu? Koji su tvoji hobiji? Šta radiš u slobodno vrijeme?

U ljetnim danima, moj hobi je vožnja downhill bickla na Trebeviću, zajedno s prijateljima iz kluba The Savages. Odnedavno treniram i badminton.



Damien 

Dino Obradović



Na kojim dijelovima tijela ljudi najčešće rade pirsinge? 

Otkako se bavim pirsanjem, najtraženija mjesta su mi bila tragus i helix na licu, a što se tiče ostatka tijela to je navel, tj. pupak.  Međutim, u posljednje vrijeme rook postaje veoma popularan.



Da li su danas pirsinzi postali mainstream?

Po mom mišljenju, septum je jedan od pirseva koji postaje mainstream, te se često pojavljuje u fashion svijetu. Ukoliko pirsevi u globalu postanu mainstream, to nije uopće loša stvar. Neke osobe se možda neće složiti s ovim, ali pirsevi, kao i tetovaže, polako postaju društveno prihvatljiviji što smanjuje diskriminaciju prilikom zaposlenja. Pored toga, stvaraju se ideje za izradu nekog novog i drugačijeg (neviđenog do sad) pirsinga.



Da li ih sve više veoma mladih ljudi dolazi uraditi?

I da i ne. Najčešće su to osobe između 17 i 25 godina, ali posjete nas i osobe starije od 25 godina. Sve češće nas posjećuju osobe veoma različitih profila. Nekada to budu osobe koje ranije nisu imale želju za pirsingom ili hrabrosti da urade isti, a sada su spremni.



Da li su ti češći klijenti muškarci ili žene?

80% klijenata koji su pali na šarm mojih igala su bile žene. Muškarci koji dođu u pratnji nekih klijentica, često budu nagovarani da i oni urade pirsing, ali to rijetko uspije.



Tko je Dino u privatnom životu? Koji su tvoji hobiji? Šta radiš u slobodno vrijeme?

U privatnom životu sam veoma opuštena osoba koja voli šalu i kroz život pokušava proći na što manje ozbiljan način. Što se hobija tiče, svaki put kada se pokušam posvetiti nekom hobiju, iskoči neki drugi te se moja pažnja preusmjeri. Tako da ih uvijek imam dosta, ali niti jednom ne posvetim dovoljno pažnje. Slobodno vrijeme volim provoditi radeći nešto u čemu zaista uživam, kao što je volontiranje na dječjem  festivalu Futurea s Holandskom fonacijom „Out of Area“.