Jedva čekamo pogledati ovaj film o velikom prijateljstvu između čovjeka i psa

Malo je onih među nama koji kao klinci nisu u jednom dahu pročitali Zov divljine Jacka Londona. Ta legendarna književna pustolovina prati psa Bucka koji je otet iz svog kalifornijskog doma nakon čega se nađe u divljini usred Kanade.

Ta čuvena priča koju smo kao klinci obožavali, ove je godine dobila i veličanstvenu ekranizaciju u izvedbi Twentieth Century Fox. Glumačku postavu predvodi najbolji filmski pustolov i istraživač svih vremena, Harrison Ford, a priključila su mu se i neka sjajna glumačka imena među kojima su Omar Sy (The Intouchables), Dan Stevens (Downton Abbey), Karen Gillan (Guardians of the Galaxy) i Bradley Whitford (Get Out). Film je inače režirao Chris Sanders (How to Train Your Dragon), scenarij je napisao Michael Greena (Murder on the Orient Express), dok su produkciju odradili Erwin Stoff (Unbroken), James Mangold (Ford v Ferrari), Diana Pokorny (Downsizing) i Ryan Stafford (War for the Planet of the Apes).


Osim činjenice da smo ovu knjigu obožavali te genijalne filmske ekipe, evo još nekoliko razloga zbog kojih jedva čekamo pohrliti u kina na Zov divljine.






LJUBAV PREMA JEDNOM PSU



Ne kažemo bez razloga da je pas čovjekov najbolji prijatelj. U knjizi i filmu Zov divljine, u Bucka se jednostavno morate zaljubiti. Prema opisu Jacka Londona on je mješanac bernardinca i engleskog ovčara. To je pas pun šarma, entuzijazma za nove stvari, srčan, velik i topao te potpuno autentičan – pas kakvog još niste upoznali.


Zanimljiva je priča da je režiserova supruga Jessica pronašla psa koji je kasnije glumio u filmu sasvim slučajno pretražujući stranicu PetFinder. Naišla je na mješanca bernardinca i ovčara koji ne samo da je izgledao kao Buck kojeg su zamislili već se i zvao Buckely. Platila je naknadu za usvajanje, odvela ga ekipi sa seta i tako je pravi Buck postao protagonist filma.


Emocije koje on pokazuje u filmu apsolutno su moćne, a za to je uvelike zaslužan producent vizualnih efekata Ryan Stafford. Buck je tako nastao kao spoj stvarnih kadrova i računalno generirane slike zbog čega je nevjerojatno realističan i emocionalno se razvija tokom cijelog filma. Ne možete ga ne zavoljeti.





PUSTOLOVINA KAKVU DUGO NISMO VIDJELI


Knjiga Zov divljine veliki je klasik američke književnosti. Prevedena je na 47 jezika, izlazila je u nastavcima u The Saturday Evening Postu, čitateljima približila mjesta na zemlji koje prije nisu mogli vidjeti na internetu kao što mi možemo danas, stoga im je književni opis bio iznimno vrijedan.



Bila je to neizmjerno uzbudljiva priča za čitanje, a upravo to bio je zadatak scenariste i režisera prenijeti na veliki ekran i pružiti nam pustolovinu kakvu dugo nismo gledali na velikom platnu. Ustrajnost, odlučnost i predanost jednog čovjeka i jednog psa natjeraju vas da se vežete uz likove i do samog kraja sjedite na rubu sjedala u iščekivanju sljedećeg koraka ove uzbudljive pustolovine.




HARRISON FORD U SVOM NAJBOLJEM IZDANJU


Harrison Ford najveći je filmski pustolov svih vremena. Neovisno o tome preferirate li Indianu Jonesa ili Hana Sola, činjenica je da Ford glumi kao da je stvoren upravo za takve uloge. Vjerujemo mu, suosjećamo s njim i želimo ga pratiti do samog kraja pustolovine.



Sam Ford o ulozi je rekao: “John Thornton je muškarac koji se počeo nelagodno osjećati u svojoj koži i u svojem svijetu. Ne može podnijeti bol i teret svojeg života. Napustio je svoj dom na jugu zemlje kako bi došao u Yukon i tamo pronašao zlato i obogatio se te i iz drugog emocionalnog razloga: njegov mladi sin uvijek je želio istražiti divljinu. Međutim, on je zapravo tamo otišao kako bi pronašao mir i samoću. Tamo je upoznao Bucka i postali su saputnici na tom putovanju, koji se emocionalno povežu, i suoče s mnogim opasnostima te upuste u mnoge pustolovine. Dirnulo me to putovanje i odnos između ta dva lika.” Zbog ovih riječi možemo reći jedino da još više jedva čekamo film.




PRIRODA KOJA ODUZIMA DAH


Za potrebe ovog filma trebalo je rekreirati Yukon odnosno Dawson City iz 1890-ih godina. Bio je to velik izazov, no iskusan nagrađivani snimatelj Janusz Kaminsky učinio je stvari malo lakšima za cijelu ekipu. Njegovo oko, ali i trud odjela lokacija i scenografije koji su prvo računalno kreirali setove, a onda ih gradili, omogućili su nam da se zaista vratimo u to doba.


Stvarne lokacije su, na naše iznenađenje, snimane u Južnoj Kaliforniji gdje je najveći izazov, dakako, bio kreirati zimske uvjete. No, sve je završilo iznimno uspješno. Dvorište željezničke kompanije Fillmore and Western Railway tako je glumilo San Francisco, u Santa Pauli snimali su kuću koja je glumila dom suca Millera, u studiju The Chandler Stages u Van Nuysu bili su smješteni setovi za interijer broda kojim će Buck doploviti do plaže Dyea itd. Rezultat je zaista začudan, a stvarne lokacije i izgrađeni setovi oduzimaju dah na prvi pogled.


Zov divljine u Multiplex kinu Cinema City možete gledati od 20. februara, a ulaznice rezervišite ovdje.