Preporučujemo roman dr. Enesa Karića "Boje višnje"

SNL

boja visnje roman



Roman "Boje višnje" Enesa Karića izašao je iz štampe u izdanju sarajevske izdavačke kuće "Tugra". To je četvrti u nizu Karićevih romana u posljednjih sedam godina. "Pjesme divljih ptica" (Tugra, 2009.), "Jevrejsko groblje" (Tugra, 2011.) i "Slučajno čovjek" (Tugra, 2013.) prethodna su tri romaneskna ostvarenja Enesa Karića. Recenzenti "Boje višnje" Enes Duraković, Iva Beljan Kovačić i Mirsad Maglajac u svojim osvrtima ukazuju na visoke književne vrijednosti ovog djela, prenosi Mina. - 



Kao jedan od najvažnijih elemenata romana funkcionira i sjajna jezična stilizacija, oživljavanje lokalnog idioma povezanog s očištem subjekta priče, kao i humor koji, ujedinjen s mirnim kroničarskim ritmom pripovijedanja, daje osnovni ton ispričanom, koji obilježava suosjećanje i poštovanje prema ljudskoj muci - navodi Iva Beljan Kovačić. Enes Duraković smatra da u romanu "Boje višnje" autor ne nudi folklornu, sentimentalno ovještalu sliku zavičajnog svijeta, nego egzistencijalno monohromnu, "svedenu na elementarnu sastojinu oskudnog života u kojem se prividno ništa ne dešava, gdje se život ukotvio u mrtvom moru kolektivne inercije podvlašićkih ovčara, nadničara i pečalbara". -



 Njegov modernistički pristup književnom stvaranju, posebno uočljiv u spajanju realnog i fantastičnog, čini ga najbližim duhovnim srodnikom Güntera Grassa i njegovog Limenog bubnja, a vrhunsko umijeće multiperspektivnog pripovijedanja i princip poetskog svjedočanstva kao “novog etičkog imperativa” nevidljivim se putevima preselio iz "Čovjeka bez sudbine", još jednog evropskog Nobelovca, Imrea Kertesza, najprije u roman "Jevrejsko groblje", a sada i u "Boje višnje". Zato i ovo Karićevo djelo, kako po estetskim karakteristikama tako i po beskompromisnoj iskrenosti, koja izvire iz autorove uvijek iznova dokazane hrabrosti i istinoljubivosti, zasigurno zaslužuje zapaženo mjesto i u svjetskoj književnosti - zapisao je Mirsad Maglajac.